Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

koji ga nikada nisu pokušali uhititi. Čak i kad je putovao izvan Pala, nisu nikada pokušali zaustaviti njegov auto.(...) Uvjeren sam da on i dalje živi normalno u jednoj od zemalja s kojima je sklopio ugovor. Ali najteže mu jebiti odvojen od obitelji", priča Božidar Vučurević, jedan od Ka‐radžićevih suradnika. 86 Desetog aprila, članak ulistu Le Monde, koji su „namjestile" francuske tajne službe, otkriva da je Karadžić navodno našao utočište „ujednoj od istočnih zemalja koja bi mogla biti Bjelorusija". Informacija je zastarjela, ali omogućava Francuzimada se opravdaju.Članak u Le Mondeu dovodi u nezgodan položaj Amerikance. Francuzi nisu nimalo zadovoljni Karadžićevimpovratkom u njihov sektor, a Amerikanci su se uspjeli riješiti Mladića koji je još uvijek u izbjeglištvu u Srbiji.Amerikanci se boje da će Pariz otkriti zakulisne dogovore. Pariz rado optužuje Washington da se opireKaradžićevu uhićenju. I Francuzi to povjeravaju Louise Arbour pri jednom susretu početkom 1999.: „Upravo suAmerikanci zahtijevali da Karadžić ne bude uhićen." Da bi odgovorili Francuze od iznošenja novih otkrića,napadaju uoči posjeta francuskog ministra obrane Alai‐na Richarda Washingtonu.Dvadeset trećeg aprila 1998. Washington Post naslovljuje: „Tajni sastanak omogućava Karadžiću da izbjegneuhićenje, jedan je Francuz navodno izazvao neuspjeh misije." Prošlogodišnja afera Gourmelon objavljuje se nasva zvona, u obnovljenoj verziji. Jer „detaljan plan Karadžićeva uhićenja, uključujući i informacije, mape,grafikone i operativne podatke u obliku male narančaste knjižice debljine 1,5 cm", kao što je opisao JeffrevSmith, čista su fikcija, Cilj operacije Amber Star nije nikada bilo uhićenje Karadžića, a Gourmelo‐novapovjeravanja nisu se smatrala izdajom jer nije bio pozvan da napusti Bosnu, gdje je ostao do decembra 1997.Ali američki su dužnosnici dobro pazili da to ne spomenu novinaru Washington Posta. Manipuliranje aferomGourmelon pogodilo je cilj. Ako je Karadžić još uvijek na slobodi, to je zbog krivnje Francuza. U očima širokejavnosti, Francuzi od sada snose najveću odgovornost za neuhićenje Karadžića. Prema tome, anglosaksonskitisak ne prestaje sumnjičiti Francuze za šurovanje sa Srbima, optuživati dvoličnost i nedostatak pouzdanostiFrancuza koji „puštaju da se po njihovou sektoru nesmetano kreću ratni zločinci". 87 Ovakvo viđenje, kojeodolijeva vremenu, vraćat će se svaki put kad treba poslužiti kao protuteža glasinama o tajnom paktu izmeđuKaradžića i Amerikanaca, koje krišom počinju puštati u medije srodnici optuženoga. Suparništvo izmeđuFrancuza i Amerikanaca, kao među zapadnim službama, ponekad stvarno, ponekad prividno, spriječit će krozviše od deset godina da istina iziđe na vidjelo i služit će kao alibi za izostajenje rezultata. Tijekom deset godina,Amerikanci će vikati na sav glas da ne mogu s Francuzima dijeliti nikakvu informaciju o ratnim zločincima kakobi opravdali Karadžićev bijeg koji se nastavlja. Zapravo, ni Francuzi ni Amerikanci niti njihovi saveznici nisu bilispremni preuzeti vođenje operacije koja se tada smatrala previše rizičnom.Karadžić, bogati i utjecajni bjegunacSvi napori koje je Washington poduzeo od proljeća 1996. propali su Ka‐radžićevim povratkom u Bosnu.Začudo, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici nisu osigurali način da zadrže Karadžića izvan Bosne. Nataj način mu dopuštaju da se vrati. Pa ipak, počevši od njegova povratka iz Bjeloru‐sije, Karadžić, optužen prijeskoro tri godine, počinje živjeti u tajnosti. Čini se da od tada poštuje uvjete iz svoje izjave iz jula 1996. izadovoljava se objavljivanjem knjiga kao jedinim javnim uzimanjem riječi. Ali privid i u tome vara. Ako Karadžićne drži više u svojim rukama sudbinu Bosne, on i dalje utječe na poslove srpskog entiteta. Zapadnjaci ne moguto ne znati i čini se da se tome prilagođavaju. Postupni prestanak opasnosti za NATO86 Razgovor s Božidarom Vučurevićem, Slobodna Bosna, Sarajevo, 21. decembra 2006., str. 36. ‐37.87 Prosrpski stavovi francuskih vlasti, za koje su stalno optuživane, ne mogu opravdati to nepovjerenje jer takve stavoveuvelike dijele i britanske vlasti. Za razliku od Francuske, više knjiga je posvećeno blagosti, dapače suučesništvu visokihbritanskih dužnosnika u odnosu na Miloševićev režim. Zadnje objavljeno djelo: Hodge Carole, Britain and the Balkans,1991 until the Present, Routledge, London, New York, 2006.