Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Koštunica nije nikada obećao Amerikancima ni Europljanima Mladićevo uhićenje. On se samo obavezao da ćepokušati pregovarati o njegovoj predaji. Krajem septembra 2005. g. imenuje jedno osobu blisku Mladiću načelo Ministarstva obrane. Velika zvjerka srpske sudske medicine, general Stanković, pratio je Mladića zavrijeme rata iskopavajući kosturnice srpskih žrtava, i bio je uz njega u trenutku samoubojstva njegove kćeri,zatim ga je primio u beogradsku vojnu bolnicu kojoj je tada bio na čelu. Unatoč bliskim vezama s bjeguncem,Stanković ga ne uspijeva uvjeriti. Mladić se uopće ne osjeća pritisnutim uza zida, a ako jednog dana bude,radije će umrijeti nego biti izručen Sudu.Godina posljednje prilike završila je neuspjehom. Iako je prisiljen završiti suđenje do 2008., apeli Tribunalanisu bili uzeti u obzir. Pod pritiskom medija, zapanjenih njihovom lakovjernošću prema Koštuničinimobećanjima, američki i europski dužnosnici razbacuju su se kreposnim izrazima. „Naša je dužnost, svačija jedužnost, ostati uz obitelji žrtava od prije deset godina. Oni (Srbi, op. a.) neće stupiti u strukture NATO‐a dokne budu surađivali s ICTY‐em", tvrdi, primjerice, američki državni tajnik Političkih poslova pri StateDepartmentu Nicholas Burns 7. oktobra 2005. uoči putovanja u Bruxelles i na Balkan. Krajem te 2005. g.zapadnjaci imaju, međutim, druge prioritete. Jedan od njih je laskanjem pridobiti Carlu del Ponte. Svimsnagama žele je spriječiti da razotkrije njihov cinizam.Oni znaju da Švicarka priprema svoj dosje protiv njih i da ga namjerava iznijeti 15. decembra u svojem govorupred Vijećem sigurnosti. Krajem augusta ona traži od svojih ekipa da se bace na posao. Stručnjaci Tužiteljstvazaposleni su prikupljanjem sve dokumentacije koja postoji, a Patrick Lopez‐Terres, voditelj Istrage, izrađujepopis svih propuštenih prilika za hvatanje. Istražitelji lete u Beograd ispitati Karadžićeve najbliže prijatelje kojiveć godinama tvrde da je bivši vođa bosanskih Srba dobio potvrdu Amerikanaca da neće biti isporučen Haguako ne bude priječio sporazume iz Daytona. U oktobru, za posjeta Sarajevu, Carla del Ponte ipak NATO‐u nudiizlaz. Ona predlaže šefovima Atlantskog saveza u Bosni da joj daju iscrpan izvještaj o naporima poduzetimaposljednjih deset godina da se lokalizira i uhiti Karadžić, prikupljene informacije o njegovoj mreži podrške, onjegovu sustavu zaštite i o poznatom kretanju bjegunca. Predlaže da stručnjaci NATO‐a i ICTY‐a zajednoanaliziraju te podatke i pokušaju izraditi zajedničku strategiju. Ali uzvraćaju joj odbijanjem zahtjeva podizgovorom da u ,,NATO‐u ne postoji predmet Karadžić". Ona se 6. oktobra u Londonu žali Jacku Strawu, šefubritanske diplomacije, koji je pokušava umiriti: „Nije dobro ako vi mislite da NATO i EUFOR ne čine dovoljno.Ja ne vjerujem ni da se Sjedinjene Američke Države ne zanimaju više za to pitanje. One su toliko uložile upredmete o ratnim zločincima. U svakom slučaju, moramo vam pribaviti informaciju koja će omogućiti daodbacite svoje sumnje."U novembru tužiteljica se odlučuje iskoristiti svoje ovlasti i tražiti od svake od sedam zemalja članica koalicijeu operaciji Fervent Archer (Gorljivi strijelac) ‐a to su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska,Njemačka, Španjolska, Italija i Nizozemska ‐da joj prije konca godine podnesu izvještaj o nadziranju obiteljiKaradžić i sve informacije o bjeguncu. Dvije zemlje odgovaraju bez oklijevanja. To nimalo ne iznenađuje jersigurno nisu sudjelovale u operacijama nadziranja Karadžićevih rođaka. Ostali radije zanemaruju taj zahtjev ilije optužuju. Veleposlanici se redaju u njezinu uredu. Kažu da su zaprepašteni. Amerikanci su najžešći. Na njihCarla del Ponte u prvom redu cilja jer su oni jedini u Bosni raspolagali tehničkim mogućnostima za nadziranje ipostavljanje prislušnih uređaja u Karadžićevu okolinu. U decembru, za vrijeme jednog posjeta Washingtonu,američke vlasti traže od nje da povuče svoj zahtjev koji je, kažu joj oni, bio „vrlo loše primljen". Preciziraju jojda se takvi koraci „ne poduzimaju pismenim putem". Zatim, dva dana uoči njezine intervencije pred Vijećemsigurnosti, jedan visoki američki dužnosnik šalje joj ovakvo upozorenje: „Posljednje što bi nam trebalo jest dase međusobno kritiziramo u medijima."Val panike zahvatio je velike prijestolnice. Britanci otvoreno priznaju svoju zabrinutost. Ostali upozoravajuokolinu Carle del Ponte da bi frontalni napad bez sumnje doveo do „definitivnog gubitka povjerenja", jasnijerečeno, prestanak svakog oblika buduće suradnje. Nekoliko tjedana prije pokreće se nevjerovatan proces.Odjednom su prihvatljivi prijedlozi Tužiteljstva o zajedničkim akcijama koje će se provoditi protiv Karadžićevemreže. NATO odlučuje postaviti u Sarajevu tim obavještajnih časnika i analitičara zaduženih isključivo zahvatanje Radovana Karadžića. Članovi Tužiteljstva bit će ovlašteni sudjelovati na nekim sastancima. Bezoklijevanja, dužnosnici NATO‐a i američki časnici dolaze u Hag da rasprave o operacijama koje hitno trebaprovesti. U jedan dan, oni su s istraživačkom jedinicom Tužiteljstva sastavili program pretraživanja. Prve