Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

sebe dokument i prepušta svojim savjetnicima da obavijeste Prospera o njezinu odbijanju potpisivanja. Samao tome obavještava Ured Kofija Ananna koji osuđuje američke manipulacije, ali zamjera Carli del Ponte što seizložila pritisku jedne države.Carla del Ponte istisnuta iz ICTR‐aProsper ne prihvaća poraz, tim više što je njegova vlada obećala u Kigaliju i već isposlovala uzvratne mjere. Uzamjenu za jamstva da Međunarodni kazneni sud za Ruandu neće kazneno progoniti vojnike Tutsije, Kigalitreba uskoro sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisati bilateralni sporazum kojim se štite američkigrađani od kaznenog progona pred stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC). Od početka 2003. g. SADnastoji zaključiti sa što većim brojem država potpisnica Rimskog sporazuma bilateralni sporazum o sudbenomimunitetu kojemu je cilj spriječiti da američki građani budu predani ICC‐u. Nakon tog potpisa Kigaliju će seukinuti embargo na oružje koje je američki Kongres zadržao i dobit će znatnu vojnu pomoć SjedinjenihAmeričkih Država u trenutku kad u susjedstvu, u Demokratskoj Republici Kongu, bjesni rat koji je već odnioviše od tri miliona života. Kigali se do sada nije libio destabilizirati područje Velikih jezera, kao što se njegovavojska nije suzdržavala od rata na istoku Konga da bi tamo crpila njegova mineralna i prirodna bogatstva, kojaizazivaju toliko pohlepe.Washington prelazi preko odbijanja Carle del Ponte, a Prosper pušta glas da je prihvatila „sporazum". Ona touzalud demantira, ne uspijeva joj, Prosper se toliko potrudio okrnjiti njezin ugled nezavisne željezne dame,koji je uživala kod nevladinih organizacija i specijaliziranih novinara. Protumjere nisu izostale. Amerikanci tražeod Britanaca da stanu na čelo. Velika Britanija koja je bila snažna podrška stalnom Međunarodnom kaznenomsudu (ICC) bit će uvjerljivija za nastavak borbe protiv međunarodnog sudstva. Krajem juna Jack Straw, naprolasku kroz Ženevu, uručuje Konju Annanu pismo u kojem traži razdvajanje funkcije tužitelja koji je dosadbio zajednički Međunarodnom kaznenom sudu za Ruandu (ICTR) i za bivšu Jugoslaviju (ICTY) te imenovanjetužitelja za Sud u Arushi. Svoj zahtjev opravdava brigom za učinkovitost i za smanjenje troškova. Uz podrškuLondona, Carla del Ponte bit će isključena iz ICTR‐a zato što je odbacila sporazum između Washingtona iKigalija.Švicarka koja je stupila na dužnost 14. septembra 1999. godine, za nekoliko mjeseci stiže kraju svojegčetverogodišnjeg mandata. Objavila je da želi nastaviti službu. Radi kontinuiteta strategije okončanja čiji seprvi rok odnosi na Tužiteljstvo, čini se da produženje mandata Carle del Ponte odgovara svima, osim Londonui Washingtonu koji bi je željeli izbaciti iz igre. Uz još neke članove njezina ureda koji bi je također željeli udaljiti.Od jeseni 2002., njezin zamjenik Graham Blevvitt vodi kampanju za sprečavanje njezina ponovnog izbora.Australac koji bi želio zauzeti njezino mjesto putovao je već u London, Sidney, Pretoriju i Taipei, a sprema seodletjeti i u New York kako bi je diskreditirao kod Uprave UN‐a, ali ga je u tome spriječila sama Carla delPonte, koja je obaviještena o njegovim spletkama. Michael Johnson čiju je misiju u Arushi ona prekinula,odlazi u Washington da je ocrni američkim vlastima tvrdeći da ona nikad neće poštovati svoje obaveze ostrategiji okončanja rada Suda. Geoffrey Nice pritječe mu u pomoć početkom 2003. godine. On gaji nadu da ćenaslijediti Carlu del Ponte, ali prije svega da će je isključiti prije okončanja postupka protiv Miloševića. Svečešće posjećuje Foreign Office, ponekad u pratnji Michaela Johnsona, a ne propušta ni jedan susret s osobamaiz pravnog i diplomatskog svijeta da bi svoju šeficu nazvao nesposobnom, lošim menadžerom, koja se višebrine za svoje povlastice i za medijsku popraćenost nego za dobro funkcioniranje svojeg ureda. Tvrdi da onaima tek blijedu sliku o međunarodnom pravu te da neprestano ugrožava Sud ponašajući se kao slon ustaklarnici. Ali ova tri magistrata ne nastoje samo izvana ugroziti reputaciju Švicarke već i dovesti u pitanjenjezin ugled unutar Tužiteljstva. Žele imati slobodne ruke kako bi mogli organizirati kaznene progone onakokako oni to žele, voditi postupak protiv Miloševića po svojoj volji te odbaciti genocid i ostale dijelove optužbekoji im smetaju. 110 Britanski i američki visoki činovnici podsmjehuju se tim unutarnjim napetostima koje još višeslabe Tužiteljstvo u trenutku kad se ono treba suočiti s povećanim pritiskom država i skupiti sve snage dadovrši istrage protiv najviših dužnosnika umiješanih u zločine u bivšoj Jugoslaviji.