Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

VSO‐a ulaze u taj prioritet i nisu smjeli dobiti nikakve olakšice pri određivanju zaštitnih mjera.Tužiteljstvo je u više navrata pokušalo postići poništenje ove odluke, ali suci blokiraju svaku molbu zaulaganjem priziva. Krajem septembra 2005. pruža se nova prilika. Beogradu, koji i dalje zahtijeva zaštitnemjere nad svim dokumentima kojima se može utvrditi vlast Srbije nad svojim pouzdanicima u Bosni, Prizivnovijeće odobrilo je neobjavljivanje nekih dijelova osobnih vojnih podataka više visokih časnik vojske bosanskihSrba, među kojima i Ratka Mladića, čime se, nakon njegova unapređenja, potvrđuje da je vojni zapovjednikbosanskih Srba doista za vrijeme rata potpadao pod vrhovno zapovjedništvo u Beogradu. Jer nije Karadžić,politički vođa bosanskih Srba, nego Lilić, predsjednik srpsko‐crnogorske države, taj koji odlukom VSO‐a dodajejednu generalsku zvijezdu Ratku Mladiću dekretom od 16. juna 1994. Pet sudaca Prizivnog vijeća smatralo jeda „vitalni nacionalni interes" koji iznosi Srbija, da bi se osigurala od toga da je Međunarodni sud pravde (ICJ)osudi za genocid, nije prihvatljiv i da je Sudsko vijeće zaduženo za slučaj Milošević bilo u krivu kad ga je 2003.izjednačilo s pitanjima „nacionalne sigurnosti" zemlje, kako bi opravdalo određivanje zaštitnih mjera nadarhivom VSO‐a. Ali umjesto da ispravi pogrešku koju je utvrdilo i da ukine tajnost tih dokumenata, Prizivnovijeće istaknulo je istom prilikom kako je činjenica da su takve mjere odobrene prije dvije godine stvorila„legitimna očekivanja" Beograda da će svim njegovim kasnijim zahtjevima biti udovoljeno istim temeljem. Petsudaca Prizivnog vijeća tako je postalo dobrovoljnim suučesnicima manipulacije koju organiziraju vlasti uBeogradu s jedinim ciljem da potaknu jednu drugo Pravosudno tijelo, Međunarodni sud pravde (ICJ), da počiniistu sudsku pogrešku jer nema pristupa dokumentima.Carla del Ponte, tim zadužen za Miloševićev predmet i glavni pravni savjetnici Tužiteljstva, šokirani ovomodlukom, sastali su se 21. septembra 2005. da odluče kojim putem ići. Složili su se da podnesu prijavu sucimau "predmetu Milošević" i da provedu poništenje „vitalnog nacionalnog interesa" kako bi se odmah zatražiloukidanje mjera čuvanja povjerljivosti arhiva VSO‐a. Suci Iain Bonomv, nasljednik Richarda Maya, i Robinson,unatoč protivljenju suca Kwona, 6. decembra 2005. prihvaćaju poništiti mjere zaštite koje su na snazi od 2003.shvaćajući da Beograd ne nastoji zaštititi svoju nacionalnu sigurnost nego spriječiti pravdu u traženju istine.Beograd odmah ulaže žalbu i postiže privremenu suspenziju te odluke sprečavajući tako Bosnu da preda arhivVSO‐a Međunarodnom sudu pravde (ICJ) prije otvaranja rasprava zakazanih za njezinu žalbu za kraj februara2006. Poslije razmatranja argumenata Tužiteljstva, 6. aprila 2006., pet sudaca Prizivnog vijeća, kojim još uvijekpredsjedava Talijan Fausto Pocar, odlučuje poništiti odluku od 6. decembra 2005. Informacije o izravnojumiješanosti Srbije u rat u Bosni i u pokolje u Srebrenici ostaju tako nedostupne ICJ‐u i javnosti. Tužiteljstvonije u mogućnosti iznijeti taj skandal u javnost jer su suci svaku svoju odluku označili „povjerljivom".U oktobru 2003. Goran Svilanović i njegov tim pravnika, koji su došli braniti državu Srbiju pred Tribunalom,toliko su iznenađeni svojom pobjedom da se boje revizije ove odluke koju Tužiteljstvo osporava. Krajem 2003.,samo nekoliko tjedana prije zatvaranja faze optužbe u procesu, zapisnici Vrhovnog savjeta obrane još uvijeknisu predani ICTY‐u. Tužiteljstvo se mora zadovoljiti s nekoliko izvadaka koje su prikupili stručnjaci, kojima jeodobreno da još jednom, u augustu 2003. na licu mjesta, u Beogradu, pregledaju izvještaje i zapisnike sasastanaka. Za ostalo oslanja se na insidere, svjedoke koji su sudjelovali u zločinačkom pothvatu, da bi objasnilozapovjedni lanac, načine financiranja i izravno sudjelovanje specijalnih jedinica iz Srbije u kampanji etničkogčišćenja. Pod izlikom kašnjenja u predaji arhiva VSO‐a Geoffrey Nice povjerava Carli del Ponte 15. decembra2003.: „Neću se protiviti povlačenju tačke optužnice o genocidu ako Obrana podnese zahtjev za obustavupostupka."Zapisnici Vrhovnog savjeta obrane (VSO) stižu 2004. poslije završetka akuzatorne faze procesa. Suci ihprihvaćaju u spis, ali Tužiteljstvo ima priliku na ročištima ogoliti tek sasvim mali dio. U martu 2006., dakle dvijegodine poslije, Geoffrev Nice želi iskoristiti dolazak Momira Bulatovića, jednog od posljednjih svjedoka obranena Miloševićevu popisu, da bi prikazao šire izvatke prilikom unakrsnog ispitivanja. Kao predsjednik Crne Gorekad je Milošević bio predsjednik Srbije, Momir Bulatović je sa svojim srpskim saveznikom sudjelovao na timsastancima na vrhu za vrijeme ratova u Bosni i Hrvatskoj. Ali Milošević traži tjedan dana suspenzije raspraveda bi pripremio preslušavanje svojeg svjedoka. To mu je odobreno. U subotu 11. marta 2006. prije nego što jeBulatović uspio doći na mjesto za svjedoke, Milošević je nađen beživotan u ćeliji E04 istražnog zatvora ICTY‐a.Milošević nije umakao svojim sucima nego presudi. Njegov proces ostaje nedovršen, javnost vjerovatno neće