Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

'Budite nepopustljivi', rekla mi je Madeleine Albright u času imenovanja (u ICTY, u septembru 1996.; op. a.) padobro, pokazat ću da sam nepopustljiva", odgovorila je Louise Arbour u oči Christianu Chartieru,glasnogovorniku Tribunala. Kanađanka označava svoj teren kako bi spriječila svako političko uplitanje. Kad jeizvršila posao, izgubila se na četrdeset osam sati na jugu Francuske, kod prijatelja. Optužnica nije samo protivSlobodana Miloševića nego cijelog srpskog vodstva uključenog u zločine protiv kosovskih Albanaca. Uz MilanaMilutinovića, predsjednika Srbije, na njoj su i Dragoljub Ojdanić, šef Generalštaba, potpredsjednik saveznevlade Nikola Šainović i ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković. Ali u skladu s proceduralnimpravilima ICTY‐a, optužnica nije pravovaljana dok je ne potvrdi i supotpise sudac. Cijeli predmet, tri hiljadestranica u desetak debelih registratora, predan je dakle sucu Davidu Huntu. Poslije vikenda za Duhove, koji jeprosjedio zatvoren u svojem uredu proučavajući predmet, australski sudac potpisuje 24. marta odluku kojompotvrđuje optužnicu i pripadajuće naloge za uhićenje.Ali Louise Arbour ne želi objaviti optužnicu prije četvrtka 27. maja. Razlog je vrlo jednostavan. Jedan odistražitelja Tribunala nalazi se u Beogradu pod krinkom misije UN‐a koju vodi Sergio Vieira de Mello.Delegacija odlazi s teritorija Srbije u četvrtak ujutro. Louise Arbour odbija i najmanji rizik. U utorak 25. majaleti za Stockholm, gdje glavni tajnik UN‐a Kofi Annan sudjeluje na konferenciji. Njega prvoga obavještava.Zatim šalje šifriranu poruku nizozemskom ministru vanjskih poslova Josiasu van Aartsenu: „Poslane su lopticeza golf." Sada ministar zna da su optužbe potvrđene i da mora, prema brižljivo pripremljenom planu, sasvimdiskretno, proslijediti obavijest nekima od svojih kolega kako bi mogli opozvati svoje sugrađane koji su u misijiu toj regiji. Procurit će iz američkih izvora. Već krajem poslijepodneva, u srijedu 26. maja, CNN otkriva daSlobodana Miloševića traži Haški sud. Svejedno. Louise Arbour sazvala je novinsku konferenciju za sutradan.Pred prepunom dvoranom objavljuje optužnicu protiv petorice iz Beograda zbog deportiranja sedamstočetrdeset hiljada kosovskih Albanaca i zbog ubojstva najmanje tristo četrdeset identificiranih osoba. Da bipretekla one koji će rado ukazivati na opasnosti koje ta optužnica donosi mirovnom procesu u tijeku,odgovara im: „Uvjerena sam, isto kako je bilo uvjereno Vijeće sigurnosti kad je osnivalo Tribunal i kad je u višenavrata posljednjih mjeseci pozivalo da se pripazi na Kosovo, da će plod naših napora donijeti značajandoprinos miru. Nikakav trajan i vjerodostojan mir ne može počivati na nepravdi i nekažnjivosti. Odbijanjezahtijevanja od ratnih zločinaca da odgovaraju za svoja djela bila bi uvreda onima koji poštuju zakon, bila biizdaja onih koji zakonu povjeravaju svoje živote i sigurnost." Nekoliko tjedana poslije Louise Arbour odlazi izTribunala.Optužnica protiv Slobodana Miloševića iznenadila je zapadne vlastodršce koji ga još uvijek, unatoč njegovimzločinima, smatraju nužnim sugovornikom. Ona im sužava manevarski prostor usred procesa pregovaranja.Pred imperativom mira diplomati nikada ne oklijevaju optužiti slijepu pravdu koja ne vodi računa o njihovimpoteškoćama da ratne vođe dovedu za pregovarački stol. Optužnica protiv državnog poglavara može, premanjima, osujetiti svaku nadu da će se mir postići pregovorima. I pod izlikom borbe protiv nepravde, ona je možeproduljiti. Ali većina njih radije skriva svoju zbunjenost javnim izjavama u korist suda i borbe protivnekažnjivosti. Samo Moskva otvoreno osuđuje tu odluku nazivajući je „političkom" i ističe da dolazi u26. maja 1999. osam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta u skupini G8 složilo se o „razmještanju na Kosovumeđunarodnih učinkovitih civilnih i sigurnosnih snaga".