Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

osanskih Srba nakon Karadžića, Momčila Krajišnika i Aleksu Buhu. Pregovori traju deset sati. Dogovor kojipredlaže Holbrooke traži smjenjivanje Karadžića s položaja predsjednika srpskog entiteta u Bosni inacionalističke partije na vlasti. Ali on također traži i odlazak Karadžića iz Bosne. „Zašto ga ne pošaljetenjegovoj majci i bratu krijumčaru u njegovo rodno selo u Crnoj Gori?" izjavljuje Holbrooke za vrijeme rasprave.Ali nitko u dvorani nije u stanju zahtijevati od Karadžića da tiho ode, iako Hag nije jedno od odredišta. 73Karadžić ne želi napustiti ni Bosnu ni rukovođenje svojom strankom. Ratni zločinac, koji ostaje na Palama,faksom ili telefonom prima prijedloge. On se mrgodi. Ali njegova nacionalistička partija u opasnosti je da budezabranjena na izborima i raspuštena. Napokon se postiže nekakav sporazum. Milošević helikopterom šalješefa svojih tajnih službi Jovicu Stanišića na Pale da dobije Karadžićev potpis. Snage NATO‐a čekaju ga da gaotprate do kuće optuženoga koji potpisuje dokument. Stanišić se noću vraća u Beograd. Sutradan ujutro,Holbrooke saziva konferenciju za novinstvo. Pred televizijskim kamerama on maše izjavom potpisanomKaradžićevom rukom i parafrazira je: „Od jutros, Radovan Karadžić nije više predsjednik Republike Srpske, onje odustao od svojeg položaja i od svih svojih ovlasti. Gospodin Karadžić prihvaća također da odmah idefinitivno odustane od svakog političkog djelovanja. Neće se pojavljivati u javnosti, na radiju ili televiziji, nećeni na kakav način sudjelovati na izborima. On dobro zna da je upravo potpisao kraj svoje političke karijere. Ipočevši od danas, Karadžić je odustao od položaja predsjednika SDS‐a i od svih funkcija, ovlasti i odgovornostikoje iz toga proizlaze."„Sporazum je predviđao da Karadžić potpuno nestane iz političkog života, a u zamjenu će SDS sudjelovati naizborima. Kad je dobio konačan tekst sporazuma, Holbrooke je izjavio: 'Dobro, SDS ide na izbore, a zaKaradžića ICTY više ne postoji'", tvrdi Aleksa Buha, koji je u Beogradu bio na pregovorima. 74Holbrookedemantira. „Mi želimo vidjeti Karadžića i Mladića, optužene za ratne zločine, kako odgovaraju za svoja djela uHagu. To je naš dugoročni cilj. Budući da se nije moglo zahtijevati od NATO‐snaga da bismo postigli svoj cilj,morat ćemo postupati u fazama. Za početak Karadžić treba napustiti Pale jer dok je na Palama, čak i ako jenevidljiv, čak i ako ostaje izvan političkog i javnog života, moji kolege i ja ne osjećamo se ugodno", objašnjavaon 22. jula 1996. na američkoj mreži PBS. Ali Karadžićev dugi bijeg samo će pothranjivati, tijekom godina,sumnje u obećanja dana u Daytonu ili naknade odobrene Karadžiću u zamjenu za dogovor 18. jula 1996.Otada će javnost govoriti o tajnom dogovoru Holbrooke ‐Karadžić, za koji se pretpostavlja da jamči njegovunekažnjivost. Karadžić i njegova obitelj neće prestati potvrđivati njegovo postojanje, spominjući ga radije kaogentleman agreement, više kao danu riječ negoli napisan i potpisan sporazum.Francusko‐američka suparništvaHolbrookovo putovanje svjedoči o volji Washingtona da nađe alternativu uhićenju. Ni Pariz ni London nisuimali nikakva prigovora. Karadžić i Mladić ostaju jamci mira, njegovu provođenju na terenu. Mnoge vlademisle da će oni, kad budu svrgnuti s vlasti, izgubiti svoj politički utjecaj i biti zaboravljeni. Za većinu, to bi bilonajbolje rješenje. Politička hrabrost zahtijevala je da budu uhićeni bez odgađanja jer ih je pravosuđe kaznenoprogonilo za masovne zločine i jer je njihova sloboda i njihova nekažnjenost uvreda za žrtve kršenje zadaneriječi. Realpolitika je, naprotiv, htjela da ne budu uznemiravani dok ne priječe provođenje Dejtonskogsporazuma. Zapadne vlade smatraju da tako rade na brzom učvršćivanju mira pa makar i pod cijenu zaboravapatnji jedne zemlje i naroda izloženog gotovo četiri godine strahotama čitava arsenala zločina protivčovječnosti. Upregnuvši se da kazne glavne odgovorne za takve zločine, međunarodno pravosuđe težiunaprijediti trajan mir. Ne bez humora, jedan je francuski pravnik u Hagu naglasio da je tačka spoticanjaizmeđu politike i međunarodnog pravosuđa u usklađivanju vremena. Magistrati misle da ne može bitinacionalnog pomirenja bez pravde. A profesor međunarodnog prava Mario Bettati objašnjava: „Pravda73 Holbrooke Richard, ibid. Str. 342‐343.74 Zarić Miroslav, Holbrooke govori istinu, Večernje novosti, Beograd, 2. marta 2004.