zbirka studija slučaja društveno odgovornog poslovanja - hrpsor

340 raširena u cijeloj Europi. Poschinger je svoju ideju obrazložio rudarskom inženjeru
Johannu Ehrenlechneru, koji je nakon terenskih istraživanja podnio izvještaj
vetropack iz kojeg je bilo vidljivo da postoje i drugi uvjeti za izgradnju staklane, a to su ponajprije
bila bogata nalazišta mrkog ugljena i kvarcnog pijeska na lokacijama u
straža
blizini, bez čega bi proizvodnja stakla bila teško izvediva i skupa. Prvi proizvod u
kategoriji šupljeg ambalažnog stakla bila je staklena boca teška 350 grama koja
je imala rub na grlu i bila je slična vojničkoj čuturici. S vremenom se izduživala i
sve više poprimala valjkasti oblik, što je omogućavalo efikasniji i sigurniji transport.
Prvi proizvod karakterizirala je izrazito praktična upotreba: koristio se za
ambalažiranje pitke ljekovite mineralne vode iz izvora Rogaške Slatine. Poslije
se njezina primjena proširila i boce su se punile vinom, rakijom, pivom i bezalkoholnim
pićima. U početku se dnevno proizvodilo 280 do 300 boca, a potkraj 19.
stoljeća 4.000 boca na dan ili preko 1.000.000 komada godišnje.
Prvu polovicu 20. stoljeća obilježavaju zastoji u radu staklane kao izravna političko-ekonomska
posljedica dvaju svjetskih ratova. Stražu u periodu od 1945.
do 1990. godine obilježavaju procesi obnove i izgradnje.
Početak devedesetih godina obilježen je kako tehničkom inovacijom i ulaganjima,
tako i Domovinskim ratom te procesima pretvorbe i privatizacije. Godine
1990. u Straži je ostvarena rekordna prijeratna proizvodnja od 224.000 tona
stakla (641 milijun komada), no poslovanje poduzeća ugrožavala je predratna
nelikvidnost, nelikvidnost u lancu stvaranja vrijednosti, nenaplaćena potraživanja
i inflacija. Unatoč tomu, u Stražu se investira, stoga je u naredne dvije godine
došlo do rekonstrukcije peći, nabavljeni su i kontejneri za skupljanje staklenog
otpada i raspoređeni su po široj regiji, a u tvorničkom je krugu izgrađeno
malo postrojenje koje je dnevno prerađivalo od 60 do 70 tona staklenog krša.
Republika Hrvatska je proglašenjem neovisnosti ušla u proces tranzicije, a time
i u proces pretvorbe vlasništva. Odluku o pretvorbi poduzeća donio je radnički
savjet tvornice stakla Straža u veljači 1992. godine, a prema toj se odluci Straža
pretvara u dioničko društvo prodajom u cijelosti putem dionica. Procijenjena
vrijednost poduzeća iznosila je 902.590.000 hrd ili 69.430.000 dem te je bila
podijeljena na 694.300 redovnih dionica nominalne vrijednosti 100 dem. Pravo
prednosti pri kupnji dionica imali su tadašnji i bivši zaposlenici poduzeća, a
proces se odvijao u tri kruga unutar kojih su sitni dioničari upisali 51,9% dionica,
dok je preostalih 48,1% preneseno Hrvatskom fondu za privatizaciju (32,1%),
Fondu radnika (11,2%) te Fondu poljoprivrednika (4,8%).