zbirka studija slučaja društveno odgovornog poslovanja - hrpsor

76 Cemex se od početka krize suočava sa svim njenim negativnim utjecajima. Uz
smanjenje potrošnje cementa na području Republike Hrvatske, ali i Mediterana,
cemex problem je i u padu konkurentnosti hrvatskih cementara u odnosu na strane
proizvođače. Jedan od razloga za takvu situaciju su i ekološki nameti koje domaće
cemetare plaćaju kao emitenti co₂. Iako Republika Hrvatska još uvijek nije
članica Europske Unije, kao država koja nastoji to postati ima obvezu smanjiti
količinu emitiranog co₂ zbog čega cementare u Hrvatskoj plaćaju određenu
cijenu po toni emitiranog co₂. Često naglašavaju nepravednost i nelogičnost
takvog sustava jer u zemljama Europske Unije emitenti co₂ dobivaju prava na
određenu količinu emitiranja, a naknade se plaćaju tek nakon emitiranja količine
veće od dopuštene.
Gosp. Trpimir Renić ističe: „Mi plaćamo gotovo dva eura po toni cementa na
ime naknada za ugljični dioksid, što nije slučaj u drugim zemljama. U vrijeme
teže gospodarske situacije, cijena ima presudniju ulogu od kvalitete.” U Hrvatskoj
se naknade plaćaju po toni ispuštanja te se ne dopušta ispuštanje određene
manje količine bez naknada. Takav sustav rezultira višim troškovima proizvodnje
što utječe i na povećanje cijena gotovih proizvoda iz portfelja Cemexa
te u konačnici na smanjenu konkurentnost hrvatskih proizvođača cementa
odnosno povećanje uvoza jeftinijeg cementa.
Kako bi zadržao svoj položaj na tržištu i povećao mogućnosti za profitabilno
poslovanje, Cemex se okreće inoviranju proizvodnog procesa i traženju alternativnih
izvora s ciljem smanjivanja troškova. Po uzoru na druge članove cemex
grupe, Cemex Hrvatska započeo je s traženjem mogućih izvora energije čije će
korištenje smanjiti troškove poslovanja, ali i negativan utjecaj na okoliš. Naime,
u Europi je praksa korištenja raznih otpadnih materijala kao izvora energije
vrlo raširena. U Cemexovim tvornicama diljem Europe, udjeli zamjenskih goriva
veći su od 40%. Primjerice u Velikoj Britaniji udio u jednoj tvornici je 60%, a u
drugoj 43%. Slično je i s tvornicama u Njemačkoj, Španjolskoj i Poljskoj. U Hrvatskoj
je potencijal alternativnih goriva još uvijek neiskorišten, stoga ne čudi
činjenica da su u hrvatskim tvornicama ti udjeli manji od 5%.
S druge strane, istraživanja su ukazivala na nedovoljno razvijeno organizirano
prikupljanje i odlaganje komine maslina te na korist komine maslina. Korištenjem
oko 5.000 tona komine masline kao zamjenskog goriva pridonijelo bi
smanjenju emisija stakleničkih plinova (co₂) za 7.500 tona.