download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
rješenja koja nisu prenesena od njih. Tako su imami poput Šafije, Ibn
Hanbela, Taberija, Tusija i drugih proširili polje idžtihada ranijih učenjaka
u oblasti objektivne naučne kritike i odbili postupiti po brojnim
rješenjima svojih savremenika, bez obzira na činjenicu da su vrlo dobro
bili upoznati sa njihovom argumentacijom ponuđenih rješenja.
Ovdje se mora insistirati na distanciranju od nepriznavanja ispravnosti
vjerovanja (akide) imama i njihove odanosti Allahu, Kur’anu i
Poslaniku; njihove sačuvanosti od širka, nevjerovanja, negiranja i neposlušnosti
Allahu. Pa i ukoliko se desi da neki musliman uoči grešku
u idžtihadu imama po određenom akaidskom ili odgojnom pitanju,
nije ispravno da taj stav uzme kao osnov po kojem će dotičnog imamamudžtehida
optužiti za neispravno vjerovanje ili posumnjati u njegovu
odanost i sačuvanost.
Sumnjičenje u ispravnost vjerovanja imama je bolest sa lošim i
opasnim posljedicama. To se, zapravo, smatra uvodom u proglašavanje
imama novotarima, zatim grješnicima a onda i nevjernicima. To se, također,
smatra prolazom kroz koji se provlače bolesnici koji narušavaju
dignitet uleme i oduzimaju im legalno pravo na idžtihad u onome u
čemu je Allah, dž.š., dozvolio idžtihad. Takva sumnja se jezikom onih
koji se bave čišćenjem duše naziva srčanom bolešću čiji je uzrok loša
pomisao, špijuniranje, skrbništvo i tutorstvo nad vjerovanjem ljudi.
Strašnu opomenu za ovu razarajuću pojavu i srčanu bolest nalazimo u
riječima Uzvišenog: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja
su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi
nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno
-, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Al-
Hudžurat, 12)
Shodno tome, sumnjičavost u ma kojem obliku ili formi se smatra
lošom mišlju, a loše mišljenje o drugima je haram i strogo zabranjeno u
tekstovima Kur’ana Mudrog i čistog sunneta. Neka je Allahova milost
na imama Jahjaa bin Seida, kada je rekao: “Ljudi neprestano daju fetve.
Jedni nešto smatraju dozvoljenim, dok drugi to isto smatraju zabranjenim.
Osoba koja nešto zabrani ne može vidjeti propast osobe koja to
112