download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
namjere. Stoga, Kur’an izričito naređuje muslimanima da ne govore ružne
riječi niti da proklinju svoje protivnike, čak i ako ti protivnici iniciraju
verbalno vrijeđanje. Kur’an opravdava ovu zabranu pojašnjavajući da pokušaj
uzvraćanja verbalne uvrede samo vodi prema dinamizmu koji se suštinski
ne može kontrolisati i koji je osuđen da završi u većem neredu. 311
Ideja o tome da je gajenje praštanja i samilosti mnogo čedniji stav u
potpunosti je nepoznata puritancima. Ovo je razlog zašto je taj problem
temeljne naravi. Stav puritanaca je da je prava islamska vrlina borba i
osvajanje. Puritanci su usredsređeni na naglašavanje i uveličavanje onog
što dijeli muslimane od nemuslimana umjesto da pokušavaju pronaći
zajedničko tlo u praštanju i milosti. Ponašanje prihvaćeno od strane
puritanaca u potpunosti je nekonzistentno sa kur’anskim savjetom da
se kroz dobra djela najgori neprijatelji preokrenu u najdraže prijatelje.
Možda je najveći problem od svega to da puritanci nisu uspjeli
uočiti da je u Kur’anu odsustvo mira označeno kao negativna i nepoželjna
situacija. Odsustvo mira je opisano kroz Kur’an kao iskušenje i
nevolja, kao prokletstvo ili kazna, ili ponekad, kao nužno zlo. Ali odsustvo
mira nije nikada samo po sebi pozitivna ili poželjna situacija – ona
nije moralna situacija koja bi trebalo da bude poželjna ili preferirana
od strane muslimana. Rat (kital) je prikazan u Kur’anu kao proizvod
ljudskih ludorija ili slabosti – često je prikazan kao proizvod ljudskog
podlijeganja strastima ili šejtanskog navođenja. Prema tome, kao što je
ranije spomenuto, Kur’an potvrđuje da bi bez Uzvišene milosti, mnoge
džamije, crkve, sinagoge i kuće bile uništene zbog ratova izazvanih neznanjem
i hirovitošću ljudskih bića. 312 Često Bog milostivo interveniše
da ugasi vatre rata, i spasi ljudska bića od ludorija koje bi rezultirale
daljim nasiljem. 313 Ova moralna orijentacija o ratu kao ludoriji, zlu i
razvratu koju Kur’an nastoji uliti muslimanima, zanimljivo, nije prisutna
u puritanskoj svijesti.
Puritanci u cjelini ignorišu kur’ansku uputu da je čin uništavanja ili
širenja propasti na ovom svijetu jedan od najozbiljnih mogućih grijeha –
311 Kur’an, 6: 108.
312 Kur’an, 22: 40.
313 Kur’an, 5:64.
288