download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
Na drugom mjestu u Fetvama kaže: “Pitanja poput ovih se ne sprečavaju
silom, niti iko ima pravo nametati ih drugima. Argumentacija
mora biti zasnovana na naučnim činjenicama. Onaj kome se jedno mišljenje
pokaže ispravnijim, postupit će po njemu; a onome ko bude slijedio
one koji preferiraju drugačije mišljenje, to se ne smije osporiti.“ 113
Učenjak Arapskog poluotoka Muhammed bin Abdulvehhab je otišao
korak dalje pa je zabranio da se pripadnicima tesavvufa ospori pravo
na tevessul (spominjanje u dovama zaslužnih umrlih muslimana), rekavši:
“Zbog toga što su neki učenjaci tevessul smatrali dopuštenim i za
neke posebno zaslužne muslimane, dok su ga drugi smatrali isključivo
Poslanikovim, a.s., pravom, te na osnovu toga to pravo osporavali drugima
ili to smatrali pokuđenim djelom, ovo pitanje smatramo jednim
od šerijatskih pitanja. Iako mišljenje većine uleme, koja kaže da je to
mekruh, smatramo ispravnim, pravo da to čine ne osporavamo onima
koji drugačije misle, jer ‘pitanja iz oblasti idžtihada ne podliježu negaciji
i osporavanju’“. 114
Da rezimiramo, svaki oblik negiranja, osporavanja i zabranjivanja
u parcijalnim pitanjima iz sfere vjerovanja, prakse ili odgoja treba smatrati
otvorenim kršenjem ovog čvrstog principa usvojenog od strane cjelokupno
priznate islamske uleme. Skrivenim negiranjem treba smatrati
svaki današnji napad na pojedina mišljenja mudžtehida, vrijeđanje istih
i sklanjanje njihovih knjiga od ruku običnog svijeta, kako bi se na taj
način zaštitio od utjecaja i njihovih ideja. A istina je da takav postupak
može biti samo jedna vrsta negacije koja je potpuno suprotna praksi
prvih muslimana; zato što su prvi muslimani jedan argument suprotstavljali
drugom i što su pogrešna mišljenja i netačan idžtihad ispravljali
na način da time ne bi povrijedili dignitet onoga ko je pogriješio.
Na osnovu svega navedenog, pripadnici mezheba moraju poštovati
ovaj princip i držati ga se kada se susretnu sa idžtihadom koji je u
suprotnosti sa njihovim mezhebom, bez obzira da li se ta rješenja odnose
na pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja. Ovdje se mora
primijeniti standard prema kojem je u našem Šerijatu dozvoljeno nešto
113 Isti izvor, 3: 79-80.
114 Ibn Abdulvehhab, Muellefatu šejh Muhammed ibn Abdilvehhab, III dio, Fetava, 69.
121