download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
Es-Sevri ide korak dalje, pa kaže: “Ne zabranjujem nikome od moje braće
da postupe po sopstvenom izboru u ponuđenim rješenjima na pitanja
oko kojih su se davno razišli islamski pravnici.“ 87 Poznato je da se islamski
pravnici razilaze samo u onim pitanjima koja imenujemo kao pitanja idžtihada,
koja smo ranije definirali i klasificirali. Ova pitanja nisu u sferi zabrane,
niti je ispravno oponenta smatrati počiniocem grijeha i lošeg djela.
Historija bilježi veličanstveni stav imama Medine Malik ibn Enesa,
koji je na prijedlog abasijskog halife Ebu Džafera el-Mensura da njegovo
djelo El-Muvetta’ proglasi obavezujućim pravnim izvorom, rekao:
“Vladaru pravovjernih! Ashabi Allahovog poslanika, s.a.v.s., su se razišli
po Zemlji, pa je svako od njih davao fetve onako kako mu se u tom
momentu činilo ispravnim.“ 88 Kao da nam imam Malik u ovom upečatljivom
historijskom dijalogu poručuje apsolutno neprihvatanje osporavanja
drugačijeg mišljenja u pitanjima idžtihada, o kojima postoje
zabilježeni brojni stavovi i mišljenja, kao i to da nijednom imamu, bez
obzira ko on bio, nije dozvoljeno obavezivati ljude na prihvatanje samo
jednog mišljenja zato što se baš to mišljenje njemu čini najispravnijim.
Imam Nevevi je pokušao objasniti naučnu utemeljenost zabrane osporavanja
u pitanjima idžtihada, rekavši: “... što se tiče pitanja oko kojih
ne postoji konsenzus, ponuđena rješenja nije dozvoljeno osporavati.
Zato što se u svakom od dva suprotstavljena mezheba nalazi mudžtehid
sa ispravnim stavom. Takav stav su zauzeli mnogi ili većina islamskih
učenjaka.“ 89 Imam Zerkeši se također zalagao za isti princip, govoreći:
“Negirati se može samo ono oko čije zabrane postoji konsenzus.“ 90 U
drugom citatu se kaže: “Osporavati se može samo ono djelo oko kojeg
87 El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekih ve ‘l-mutefekkih, 2: 69.
88 Tertibu ‘l-medarik, 1: 192.
89 Nevevi, Šerh Sahih Muslim, 2: 33.
90 Zerkeši, El-Mensur fil kavaid, Kuvajt, Ministarstvo vakufa i islamskih pitanja, II izdanje,
1985., 3: 363. Važno je napomenuti da imam Zerkeši skreće pažnju na to da je dozvoljeno
osporiti rješenja u spornim pitanjima u sljedeća četiri slučaja: 1) da sam počinilac djela smatra
isto zabranjenim, pa mu se postupanje po njemu na osnovu toga ospori; 2) da taj mezheb bude
dalek, u smislu da je napušten i bez primjene u praksi; 3) da se rješenje zatraži sudskim putem,
pa sudija presudi na osnovu vlastitog ubjeđenja, i 4) da osoba koja osporava jedno od dva ponuđena
rješenja ima pravo na takav postupak, kao, naprimjer, kad bi suprug zabranio suprugi
da pije nebiz (sok od grožđa prije fermentacije) iako ona vjeruje da je takav sok dozvoljeno konzumirati.
U pomenuta četiri slučaja je, prema mišljenju imama Zerkešija, dozvoljeno osporiti
pravo na drugačije mišljenje. Vidi gore navedeni izvor, 3: 363-364.
86