download - Centar za napredne studije

D z i h a d, n e t e r o r i z a m
sigurnosti i mira, opis daru ‘l-islama primjenljiv na gotovo sve zapadne
države, dok to nije slučaj sa velikom većinom muslimanskih zemalja
u kojima muslimani čine 60, 70, 80, pa i 95 posto stanovništva. Ova
zamjena u opisima zapadnih i muslimanskih zemalja je «zasigurno nemoguća»,
smatra šejh El-Mevlevi, jer osim u pogledu sigurnosti, sve
ukazuje na činjenicu da mi uistinu nismo u «muslimanskoj zemlji». 334
Ova debata, zajedno sa problemima definiranja koje je iznijela na
površinu, zasniva se na starim konceptima koji su daleko od našeg vremena.
Primijeniti ove koncepte, razvijene prije više od deset vijekova,
na savremenu stvarnost jeste metodološka greška. U Svijetu koji je
postao jedno selo, gdje je stanovništvo u stalnom pokretu i gdje smo
svjedoci procesa rastuće kompleksnosti u pogledu finansijske i političke
moći kao i raznolikosti u strateškim savezima i zonama utjecaja, nemoguće
je da se držimo jedne stare, jednostavne i udvojene vizije stvarnosti.
To bi bilo neadekvatno i moglo bi odvesti do pojednostavljene i u
svakodnevnici štetne predstave o našem vremenu.
Čak i dodavanje trećega koncepta, koji je uveo Eš-Šafi, a to je “teritorija
ugovora” (daru ‘l-ahd), nedovoljno je da nas izvede iz ove dvopolarne
vizije Svijeta. Ova kategorija izražava ideju da su neke zemlje, iako
neislamske sa političkog stanovišta, potpisale ugovor o miru i saradnji
sa jednom ili više islamskih država. Taj ugovor može biti privremeni
ili stalni te izgleda da nam kategorija daru ‘l-ahda otvara interesantno
područje za istraživanje u savremenom međunarodnom političkom scenariju.
Tako, postojanje ustanova kao što su Ujedinjene nacije ili Organizacija
afričkog jedinstva te brojnih ugovora između država može biti
jasan izraz i ostvarenje ovog specifičnog stanja stvari. Ovo je mišljenje
Manna’a el-Kattana koji kaže da je “ovo danas odgovarajuća kvalifikacija
za većinu zemalja u pogledu njihovih odnosa sa muslimanima.” 335
Očigledno je da ovaj koncept osvjetljava način na koji posmatramo svijet
oko nas, ali bliža analiza također pokazuje da ova kvalifikacija nije u sta-
334 Fejsal el-Mevlevi, El-Usus eš-šer’ijje li ‘l-’ilakat bejne ‘l-muslimin ve gajri ‘l-muslimin (Islamski
principi o odnosima između muslimana i nemuslimana), Menilmontat, Unija islamskih organizacija
u Francuskoj (UOIF), 1987, p. 104-5.
335 El-Kattan, Ikametu ‘l-muslim, p. 7 i dalje.
303