download - Centar za napredne studije

D z i h a d, n e t e r o r i z a m
muslimani treba da nađu alternativni način borbe – oni treba da napadaju
gdje god stignu, i nanose štetu neprijatelju sve dok se on ne
odluči povući sa muslimanske teritorije. Logika puritanaca je takva da
oni smatraju opravdanim kršenje islamskih moralnih i pravnih propisa
protiv napada na civile zato što nema drugog način da se bore i pobijede
svoje neprijatelje. Pošto nisu dovoljno jaki da se direktno konfrontiraju
Zapadnim vojnim snagama, oni moraju postići pobjedu na bilo koji
mogući način. Prema puritancima, napadi na civilno stanovništvo država
koje okupiraju muslimanske zemlje te će zemlje eventualno dovesti
do ruba propasti, i naučiti ih da nikada ne smiju kršiti nepovredivost
muslimanskih zemalja ili pokušati da dominiraju nad njima.
Neslaganje između puritanaca i umjerenih muslimana je veoma duboko
i rasprostranjeno u svim pitanjima vezanim za ratovanje, džihad
i terorizam. Neslaganje se odnosi na nepovredivost i vrijednost života
i na pitanja vezana za to kakav primjer Bog želi da muslimani postave
čovječanstvu. Ono se odnosi na pitanje da li postoji otvoreni, beskrajni
rat između islama i nemuslimana, i pod koju cijenu se ovaj rat može
voditi. Ovdje se suočavamo sa osnovnim i fundamentalnim razlikama
o tome kako treba čitati kur’anski tekst o ratu. Pitanje u ovom slučaju
je moralne naravi – poželjnost nasilja i cijena rata.
Umjereni muslimani i puritanci će uočiti da je selam (mir) ključni
moralni uslov koji je više puta naglašavan i u obrednoj praksi, kao
u molitvi, i u skoro cjelokupnoj islamskoj društvenoj praksi, kao što
su razmjene pozdrava među ljudima. Ali Kur’an ne govori o ritualnim
pozdravima kao ljubaznom načinu ignorisanja ili izbjegavanja drugog.
Kur’an povezuje molitvu mira sa opraštanjem i milošću – on savjetuje
muslimane da opraštaju i kažu: “Mir“, ili ih savjetuje da kažu: “Mir”
i onda pojašnjava da je Bog proglasio milost nad Samim Sobom. 3045
304 Kur’an, 6: 54; 43: 89; 36: 58. Izraz “Bog je proglasio milost nad Samim Sobom” je višeznačajna
i izazvala je znatnu raspravu u islamskoj tradiciji. Muslimanski učenjaci su se složili da ovaj
izraz u najmanju ruku treba označiti ključnu važnost milosti u islamu. Ako je Bog odlučio biti
milostiv u svim pitanjima, onda i oni koji nastoje postići Uzvišenost u svojim životima moraju
činiti isto. Suočeni sa bilo kojim problemom ili izazovom, oni moraju nastojati da djeluju na
najmilostiviji način, i oni ne treba da dozvole da ih mržnja, neprijateljstvo, ili osvetoljubivost,
navedu da napuste milost kao pravedni put u bilo kojim djelima i bilo kojim situacijama.
285