download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
Drugo: Treba napraviti jasnu razliku između kritike i kritiziranja
baštine. Kritika baštine je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka,
zapravo davanje savjeta i ona je kao takva jasno naređena u hadisu:
“‘Vjera je iskren odnos i savjet!’ ‘Prema kome?’, rekosmo. ‘Allahu,
Njegovom Poslaniku, Njegovoj Knjizi, vođama i svim muslimanima’“.
Krajnja namjera kritike je provedba idejne, programske i realne analize
mišljenja i idžtihada nastalog kod imama idžtihada. Ona je način snažnijeg
pozicioniranja onog dijela idžtihada koji je zasnovan na ispravnom
rasuđivanju. Kritika je put ka odustajanju od iznuđenog i promjenama
podložnog idžtihada, uz krajnje distanciranje od bilo kojeg oblika
povrede digniteta imama.
Kritiziranje je emotivna i neobjektivna kritika samih imama, a ne
njihovih mišljenja i idžtihada. Takav pristup se smatra zabranjenim, neprimjerenim
i neprijateljskim prema imamima i njihovom ugledu koji
uživaju kod ljudi. Glavna karakteristika kritiziranja je želja da se umanji
ugled imama i satanizira njihov neuspjeli idžtihad. Kritika ne kida vezu
idžtihada sa imamima i usmjerena je ka mišljenju, a ne integritetu imama.
Prema tome, kritičko promatranje islamskog naslijeđa je šerijatska
obaveza pred kojom islamska ulema ne bi smjela uzmicati. Na taj način
će se sačuvati naslijeđe i dati novi pravac usmjeravanju, upućivanju i napretku
muslimana. Što se, pak, tiče kritiziranja, ono je zabranjeno i destruktivno,
te bi se na svaki način trebalo distancirati od takvog pristupa.
Treće: Bogato intelektualno naslijeđe treba podjednako iskoristiti
kao i baštinu ashaba, tabiina i tabitabiina. Nije pametno intelektualnu
baštinu omeđiti samo jednim akaidskim, fikhskim ili odgojnim pravcem,
svejedno da li se radilo o napuštenom ili aktuelnom mezhebu.
Neophodno je u potpunosti iskoristiti ostavštinu naših očeva i djedova
ukoliko se u tome krije dio sigurne ostavštine ummeta. Idžtihad ashaba,
tabiina i tabitabiina je sazdan na ispravnom poimanju i svijetlim
idejama, kojima se ummet mora okoristiti jednako kao što se okoristio
idžtihadom generacije imama koji su živjeli poslije tabiina.
Četvrto: Termin mezheb se upotrebljava u dva značenja. Prvo
označava skupinu međusobno povezanih mišljenja i teorija. Drugo
137