download - Centar za napredne studije

M u s l i m a n i i d r u g i
iz islamskog prava i teologije koji uz svu novinu islama naglašavaju i
kontinuitet Muhammedove misije u odnosu na one prethodnih poslanika.
Prema Kur’anu, Poslanik i muslimani vjeruju u sve poslanike
bez razlike. 24 Islamski pravnici nerijetko ističu da su zakoni koje je
Bog poslao zajednicama prije one koju je oformio Muhammed, a.s., i
njeni zakoni, ako nije izričito drugačije rečeno. Sam Poslanik je svoje
drugove podučavao da se u određenim situacijama mogu pozvati na
predaje ‘Baštinika Knjige’ (isra’ilijjat i nasranijjat), u čemu su oni, prema
sudu savremenih kritičara, i pretjerali. 25 Dalje, Kur’an kaže da svi
‘Baštinici Knjige’ nisu isti. Neki od njih su dobri i njihova djela neće
propasti. 26 A islamski teolozi govore o neznanju kao izgovoru za nevjerovanje
pod određenim uvjetima. 27
Nadalje, Kur’an uči da je Bog čovjeka uzdigao nad sva ostala stvorenja,
da ga je počastio i dostojanstvo mu podario. “Mi smo sinove Ademove,
doista, odlikovali / dostajnstvenim učinili…”, veli Kur’an (El-Isra’, 70).
Mada ima tumačenja da su nemuslimani odbijajući poruku Božiju s kojom
je došao Muhammed izgubili ovo dostojanstvo, mnogi muslimanski
autoriteti ovaj ajet razumijevaju u općem smislu, tj. da se odnosi na sve
ljude bez obzira na vjeru, a što sugerira sintagma “sinovi Ademovi”.
Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve koncepte i principe koji
omogućavaju odvajanje legitimiteta i priznavanja prava drugom na
24 Poglavlje El-Bekare/Krava, 2:285.
25 Poznata Poslanikova izjava u ovom smislu glasi: “Prenosite od Sinova Israilovih (Jevreja). U
tome nema grijeha...” Prema Hamidullahu u Sahihu-l-Buhariju ima hadis prema kome se Poslanik
osvrtao na praksu Baštinika Knjige kad mu ne bi došla decidna objava o nekom pitanju.
Svakako, islam ne slijedi uvijek praksu drugih, već je nekad i dokida; incest kod zoroastrejaca,
spaljivanje supruge po muževljevoj smrti kod hindusa i bacanje djevojke u Nil kod Egipćana
su samo neki primjeri. Vidi: Muhammad Hamidullah, “Tolerance in the Prophet’s Deeds at
Madina” u Islam, Philosophy and Scienece: Four Public Lectures Organized by UNESCO, June
1980. Paris: The UNESCO Press, 1981.
26 Poglavlje Alu ‘Imran, 3:113 - 115.
27 Vidi: ‘Abdu-l-Mun‘im Mustafa Halime, El-‘Udhru bi-l-džehl ve qijamu-l-hudždže (Amman:
1993). Islamski teolozi imaju mnogo toga značajnog za ovu raspravu kazati i o onima do kojih
iz ovog ili onog razloga božanska poruka nije stigla u jasnoj formi (Ehlu-l-fetre), kao i o onosvjetskoj
sudbini djece nemuslimana i umno nesposobnih. Prema odredbama šerijatskog prava,
čovjek ne odgovara za ono što učini pod prisilom (osim ubistva i silovanja) i u odsustvu svijesti.
Također, osoba nije odgovorna ni za većinu djela koja učini iz neznanja. Po eš‘arijskoj teološkoj
školi za vjeru i nevjeru se odgovara samo po dolasku u kontakt sa Božijim pozivom. Shodno
tome, nenamjerna neobaviještenost i nesloboda su, može se kazati, olakšavajući faktori.
33