download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
svojim postupkom nanijeli samo veću štetu vjeri i zdravlju ljudi. Da nas
Allah sačuva takvih.“ 119
Na osnovu toga možemo zaključiti da je obaveza svih pripadnika
priznatih islamskih mezheba uporediti jasne kur’ansko-hadiske tekstove
sa idžtihadom imama u pitanjima vjerovanja, šerijatskih normi i odgoja;
i odustati od svih rješenja (idžtihada) koja su suprotna jasnim Tekstovima,
nastalih kao posljedica propusta, greške ili zaborava. Potreba
za ovim principom je izraženija kod onog seta rješenja koja se odnose na
odgojnu metodologiju zabilježenu od imama zuhda i tesavvufa. Nema
ničega lošeg u tome da se od značajnog dijela ponuđenih rješenja odustane,
zbog toga što su u mnogim primjerima ponuđena rješenja sasvim
oprečna jasnim i nedvosmislenim (muhkemat) kur’ansko-hadiskim tekstovima.
Ovo se odnosi prvenstveno na idžtihad koji poziva izolaciji i
osamljivanju od ljudi, asketizmu (zuhdu), monaštvu, preuveličavanju
malih a omalovažavanju velikih grijeha i drugih rješenja koja su upućenima
u učenje o tesavvufu poznata kao unesena i ubačena u ispravni
sunnijski tesavvuf.
Naravno, odustajanje od ovih i sličnih rješenja ni u kom slučaju
ne znači umanjivanje doprinosa idžtihadu od strane imama tesavvufa u
raznim odgojnim pitanjima. Naprotiv, potrebno je čvrsto podržati sva
ona rješenja u kojima nalazimo postizanje krajnjih namjera Šerijata u
formalnim odgojnim pitanjima.
Bilo kako bilo, treba, također, odustati od brojnih filozofskih idžtihada
zaglavljenih u apstrakciji, kompliciranosti i otežavanju, nastalih
kao posljedica vidljivog utjecaja fiktivnog i formalnog zaključivanja
(logike). Pod pretpostavkom da je takva vrsta idžtihada bila valjana
argumentacija u raspravama vođenim sa prvacima hereze i filozofije,
danas nema potrebe za takvom vrstom idžtihada jer su heretici izumrli,
a njihovo mjesto zauzela generacija sklona eksperimentu i otvorenom
(trenutnom) promišljanju. Neka onda za njih bude prilagođena ona
vrsta idžtihada koja islamsko vjerovanje (akidu) pojašnjava na prirodan
način; lahak za spoznaju i primjenu u stvarnom životu, dalek od
119 Ibnu ‘l-Kajjim el-Dževzijje, I’alamu ‘l-muveki’in ‘an rabbi ‘l-’alemin, Bejrut, Darul-fikr, 3: 67.
127