download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
ulema nema ama baš ništa s tim... Neslaganje u parcijalnim pitanjima
dogodilo se među ashabima, pa niko se ni s kim nije svađao, niko zbog
toga nije ispoljio neprijateljstvo prema dugome, niti su jedni drugima
rekli da su pogriješili ili da su nešto ružno učinili. Na taj način je postalo
jasno da je raznolikost mezheba u ovom ummetu posebno vrijedna
odlika tog ummeta i davanje širine plemenitom i lahkom Šerijatu... “ 106
Najbolje mišljenje po ovom pitanju je ono po kojem se traži potpuno,
direktno i indirektno, izbjegavanje svakog oblika poređenja i favoriziranja
imama mezheba sa jedne i samih mezheba sa druge strane.
Umjesto toga, dužnost je poštivati sve imame, svima im rahmet predavati
i nastojati se okoristiti njima kad god nam se za to ukaže prilika.
Mezhebe treba da posmatramo tako da svi oni zajedno čine islam, a da
nijedan mezheb, ma o kojem mezhebu bila riječ, sam nikad ne može
predstavljati cjelokupni islam.
V. Neproglašavati sljedbenike drugih
mezheba griješnicima i novotarima
Općeprihvaćeno pravilo kok uleme koja se bavi izučavanjem usul-i fikha
(metodologije šerijatskog prava) je da onaj ko pogriješi u parcijalnim
akaidskim, praktičnim ili metodološkim pitanjima nije griješan i
da mu se to ne uzima za zlo, shodno Poslanikovim, s.a.v.s., riječima u
sahih-hadisu: “Mom ummetu je oprošteno ono što se učini greškom, iz
zaborava ili pod prisilom.“
Ako kažemo da su mezhebi nastali usljed razmatranja pitanja kategoriziranih
kao pitanja idžtihada, parcijalna pitanja, preovladavajuća
mišljenja (maznunat) ili manje jasna pitanja (mutešabihat); onda se osoba
koja pogriješi u preciziranju krajnjeg cilja Šerijata po tom pitanju ne
ubraja u one koji čine grijeh, nego u one koji su jednostavno pogriješili
u procjeni. A ogromna je razlika između osobe koja pogriješi i osobe
koja učini grijeh. Osoba koja čini grijeh zaslužuje kaznu na Sudnjem
106 Es-Sujuti, Džezilu ‘l-mevahib fi ihtilafi ‘l-mezahib, 21-22.
117