download - Centar za napredne studije

M u s l i m a n i i d r u g i
1. Suživot kao htijenje Božije
Prvo, Kur’an eksplicitno kaže da je različitost ljudskih ubjeđenja volja
i htijenje Božije i da je On taj koji će, ne na ovom, već na Budućem
svijetu, presuditi ko je bio upravu (Kur’an, El-Hadždž, 68 - 69). Do
tada, ovaj svijet je, što neko reče, tek ‘olimpijada dobrih djela’. I dok
razilaženja sama po sebi nisu dobra niti Bogu mila, On je htio da ih
bude i ‘zato je ljude i stvorio’. A da je htio, svi bi ljudi vjerovali. Ali on
nije htio druge anđele koji su po prirodi svojoj bezgrješni, niti pasivne
izvršioce Njegove volje (pa zar da mi ljude silimo da vjeruju kad to Bog
nije htio učiniti?!). Bog je, dakle, htio stvorenje koje će birati i za svoj
izbor snositi posljedice. Ovo je bitan zaokret u razmišljanju o mogućnosti
suživota u odnosu na ono pređašnje našeg prijatelja. Poslušajmo
kako Kur’an o tome govori:
“Da je Bog htio, sljedbenicima jedne vjere bi vas učinio. Ali on hoće
da vas iskuša u onome što vam je dao. Zato se natječite u dobru.
Bogu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili
obavijestiti.” (Poglavlje El-Ma’ide/Trpeza, 5:48)
“Da je Bog htio sljedbenicima jedne vjere bi vas učinio. A oni se
nikad neće prestati razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj
smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunila se riječ Gospodara tvoga:
Sigurno ću Ja ljudima i džinnima zajedno pakao napuniti.” (Poglavlje
Hud, 11:118 - 119)
“A da je tvoj Gospodar htio, uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici
bili. Pa zar da ti ljude prisiljavaš da vjernici budu!?” (Poglavlje
Junus, 10:99)
Poslanikova obaveza kao i obaveza muslimana je samo da opomenu,
da objavu jasno do ljudi dostave i da im omoguće slobodu da, ako
žele izaberu islam. Oni nisu obavezni da im je nameću, jer ‘u vjeri prisile
nema’. 12
12 Poglavlja El-Gašije, 88:21 - 22, i El-Bekare, 2:256.
27