download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
nad zikrom, ako su izjednačeni u dejstvu na srce, a prednost namaza
nad oboma, ako je prisutnost srca u namazu izjednačena sa njima. A
ako nije tako, onda je i zikr sa razumijevanjem i bogobojaznošću bolji
od čitanja Kur’ana koje ne prevazilazi njegov izgovor (ali ovo je široka
tema).
Primjeri za treći slučaj je prednost putovanja muhadžirke bez mahrema
nad njenim ostajanjem u neprijateljskoj zemlji, kao što je učinila
Ummu Kulsum o kojoj je objavljen ajet: “O vjernici ako vam vjernice
kao muhadžirke dođu, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje
njihovo.” Takav je i primjer iz oblasti džihada kada je ubijanje
žena, djece i drugih koji ne učestvuju u ratu zabranjeno, ali ako to zbog
interesa rata bude neophodno, onda su i oni uključeni (kao kod bacanja
iz katapulta ili noćnih upada u naselja). Tada je dozvoljeno, kao što je
preneseno sunnetom u slučaju Taifa, kada je ovaj grad gađan iz katapulta
i o nekim mušričkim kućama koje su bile napadnute noću i to je
onda uklanjanje posljedica nereda. Takvo je i pitanje postavljanja “štita”,
koji učenjaci spominju jer je džihad način da se izbjegne smutnja
nevjerstva i sa sobom donese negativne posljedice koje su gore od toga.
Zato se ulema složila da se to dozvoljava ako muslimani na drugi način
ne mogu spriječiti gubitke osim izlaganjem živog štita mogućnosti
pogibije. A ukoliko gubici muslimana, izlaganjem živog štita neće biti
smanjeni - tu se mišljenja razilaze.
Primjer za četvrti slučaj je primjer jedenja strvine zbog gladi koja
prijeti smrću, jer je jedenje lijepih jela vadžib osim u ovom stanju, kada
je interes jači. Suprotno tome, loš lijek kada je šteta za osobu veća od
interesa u upotrebi lijekova, za čiju korist nije siguran i gdje ne može
naći drugi da ga zamijeni. Takvo je i liječenje alkoholom.
Iz ovoga vidimo da postoje dva moguća stanja tolerisanja lošeg djela:
da se njime sprečava ono što je gore, ako se ne može ničim drugim
spriječiti ili da se sa njim postiže više dobra nego bez njega, ako za to ne
postoji drugi način. Dva su moguća stanja ostavljanja dobrog djela: ako
njegovo činjenje iziskuje propuštanje većeg interesa ili je neizostavno
vezano za štetu koja nadilazi korist. To je ono na šta se odnosi vjersko
196