download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
nikako ne mogu prihvatiti dobronamjernu kritiku onog dijela idžtihada
nastalog kao posljedica očitog ideološkog utjecaja ili tada važećih
političko-društvenih prilika. To neprihvatanje se smatra davanjem
određene forme svetosti idžtihadu imama, bez obzira da li se to odnosi
na vjerovanje, propise ili odgoj, što ih onda sputava da selektivno revidiraju
određene stavove.
Potpuno smo uvjereni da bi sami imami, kad bi danas živjeli sa
nama, ponudili potpuno različita rješenja za ista pitanja u potpuno promijenjenim
okolnostima. Najbolji argument za to su bagdadska rješenja
(idžtihad) imama Šafije, koja se uveliko razlikuju od rješenja ponuđenih
u Kairu. Strašno je to što većina sljedbenika mezheba ne može ni
čuti za bilo kakav novi idžtihad, umišljajući da će potonji idžtihad samo
ukazati na manjkavost i neispravnost onog ranijeg. Međutim, suština je
sljedeća; neslaganje novijeg sa ranijim idžtihadom je moguće podvesti
pod ono što poznavaoci metodologije i samog šerijatskog prava nazivaju
“promjenom vremena, a nikako promjenom dokaza i argumenata“.
Najvažnije u svemu ovome je postojanje opravdane nade da će u
prsima sljedbenika mezheba biti one potrebne širine za prihvatanje revizije
jednog dijela idžtihada nastalog pod utjecajem zamršenih političkih,
društvenih, ekonomskih i odgojnih okolnosti, značajnih za period
rane kodifikacije islamskih pravaca (mezheba) u sferi vjerovanja,
propisa i odgoja. Smatramo da značajan dio tih rješenja nije usaglašen
sa političkim okolnostima, niti sa socijalnim, ekonomskim i odgojnim
ambijentom u kojem egzistira ummet danas. To obavezuje na ponovnu
analizu zadate upitanosti. Neophodno je odreći se onoga čega je moguće
odreći se, poboljšati ono što dopušta progres i ugraditi određene
inovacije u savremeni idžtihad. Idžtihad klasičnih šerijatskih pravnika
o pitanjima koja se danas najčešće definiraju kao šerijatska politika,
međunarodni odnosi, uloga muslimanke u različitim političkim, društvenim,
ekonomskim, pravnim i odgojnim procesima, islamsko prisustvo
u nemuslimanskim sredinama; samo su neka pitanja koja vjerno
ukazuju na takvu potrebu. Na to ukazuju i brojni naučni instrumenti,
logički i racionalni argumenti kojima su se služili učenjaci mu’tezilijske,
129