download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
i sama šteta u našem Šerijatu je neprihvatljiva, osim u slučaju čvrstog
ubjeđenja. Tako, ako nema sigurne spoznaje, nema ni sankcije.
Pored toga, mišljenje da je drugačiji stav po sebi grijeh i nevaljalo
djelo koje treba promijeniti i ukloniti, u sebi, zapravo, krije kaznu za
onoga ko preferira takav stav. Zato što je sada mišljenje onoga ko osporava
pravo na drugačije mišljenje, zapravo, već kao takvo drugačije.
Ovdje oponent dolazi u priliku da ospori mišljenje suprotno onome što
on smatra prečim, boljim i ispravnijim. Naravno, jasno je kako bi to
unedogled odvelo u raspravu i nered.
Na osnovu svega rečenog o ovoj temi, moguće je zaključiti da je
osporavanje drugačijeg mišljenja u pitanjima idžtihada zabranjeno po
Šerijatu. Drugim riječima, zabranjeno je svim mudžtehidima i svima
koji slijede njihova rješenja da osporavaju pravo na drugačije mišljenje
u pitanjima idžtihada. Naprotiv, njihova vjerska obaveza je da im daju
pravo da za sebe odaberu ono mišljenje koje im se čini ispravnijim.
Nije im ni u kom slučaju dozvoljeno da im to pravo ospore na bilo koji
način!
Pažljivim proučavanjem ovog pitanja shvatit ćemo da je osnova u zauzimanju
stava o ovakvim pitanjima odobravanje, a nikako osporavanje
prava na drugačije mišljenje. Islamski učenjaci su tako postupali zato što
su vjerovali da su propisi u pitanjima idžtihada zasnovani na ljudskom
promišljanju. Sam Zakonodavac, dž.š., nije želio postizanje jedinstvenog
stava u tim pitanjima, niti da ljudi imaju o tim pitanjima isti stav. Htio je
različitost stavova i pogleda u različitosti vremena, mjesta, stanja, navika,
običaja i tradicija. Stoga, nijednom mudžtehidu, bez obzira na deredžu
koja mu pripada, nije dozvoljeno da ospori pravo drugom mudžtehidu
na drugačije mišljenje u pitanjima idžtihada. Istovremeno, nije dozvoljeno
nijednom sljedbeniku idžtihada određenog mudžtehida da isto pravo
ospori sljedbeniku drugog priznatog mudžtehida.
Pored svega navedenog, ne može se u budućnosti očekivati jedinstvo
mišljenja i shvatanja propisa u ovim pitanjima sve dok se ljudska pamet
razlikuje, sve dok se metodologija utemeljenja i argumentacije razlikuje,
sve dok su sami izvori ovih pitanja podložni različitim razumijevanjima
92