download - Centar za napredne studije

E k s t r e m i z a m u v j e r i i t e k f i r
potrebno je ukazati na opasnost od ove pojave i da se radi o zastranjivanju
u vjeri, pretjerivanju i žestini u donošenju nepravednog suda
o ljudima. Umjerenost muslimana se ogleda u njegovoj pravednosti i
spremnosti da stane na granicama koje je Allah uspostavio. Pravi musliman,
tj. onaj ko vjeruju u Allahovu jednoću, nikada druge ne proglašava
nevjernicima, ali ni svojstvo vjerovanja ne pripisuju onome ko ne
vjeruje u Allaha i Poslanika, a.s.
Ovdje mislimo na manju skupinu koja sebe smatra islamskim pokretom
– a islam je čist od nje – koja je pri donošenju suda o drugima
žestoka. To su oni koji za sljedbenike islama tvrde da su izašli iz islama i
proglašavaju ih nemuslimanima zbog neke sumnje, slijeđenja hirova ili
nekog ko je zalutao i druge u zabludu odvodi, ili pak, iz nekog drugog
razloga. Prije govora o njihovim otrovnim idejama i odgovora na njih
treba ukazati na opasnost: 1) tvrdnje da su neki sljedbenici kible nevjernici,
2) ishitrenog proglašavanja ljudi nevjernicima, i 3) neodgovornog
preuzimanja uloge sudije (kadije) i muftije od strane onih koji nisu
dorasli tim zadaćama, pa onoga koga hoće proglašavaju muslimanom
a koga hoće nevjernikom, što znači uzimanje u zaštitu života i imetaka
jednih a ugrožavanje života i imetaka drugih, zbog slijeđenja vlastitih
poriva i hirova. Imam El-Gazali je rekao: “Savjetujem ti da paziš na svoj
jezik kada su u pitanju sljedbenici Kible, sve dok izgovaraju ‘la ilahe illellah,
Muhammedun resulullah’, i ne čine ono što je u suštoj suprotnosti
s tim, jer se u proglašavanju drugih nevjernicima krije velika opasnost,
a u šutnji nema nikakve opasnosti“. 176 Dr. Jusuf el-Karadavi kaže: “Taj
ekstremizam doseže svoj vrhunac kada se izgubi svijest o nepovredivosti
prava drugih ljudi i kada se krv i imetak drugih proglase dozvoljenim.
Kada se zaroni u talase tekfira, gube se sva prava ljudi i većina se osuđuje
za otpadništvo od islama, ili se počne tvrditi da ti ljudi nikada nisu ni
bili muslimani. Upravo to tvrde neki od njih“.
176 Fejsalu et-tefrikati bejne el-islami ve ez-zindikati, Hudždžetu-l-islam Ebu Hamid el-Gazali,
1/14-15, Kairo 1907. g., preneseno iz članka dr. Muhammeda Ammare.
185