download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
imaju moć da obavezuju i oslobađaju zajednicu svojim odlukama. U
kasnijim periodima islamske historije, ovo tijelo je preuzelo većim dijelom
savjetodavnu funkciju. Dok je postojalo, ovo tijelo je pružalo savjete
raznim halifama, ali nije više posjedovalo moć da donosi odluke.
Na kraju, mnogi umjereni muslimani također se oslanjaju na
koncept konsenzusa (idžma’a), ili opće saglasnosti skupine ljudi u
određenim pitanjima. Klasični učenjaci koristili su se konsenzusom
u kontekstu jurisprudencije, i oni se često nisu slagali o zahtjevima
i uslovima za valjan konsenzus. Klasični učenjaci su raspravljali o raznim
pitanjima, uključujući, u cilju ocjenjivanja postojanja valjanog
konsenzusa, i to da li se samo mišljenja pravnika uzimanju u obzir
ili treba također uzeti u obzir mišljenja laika. Neki su tvrdili da bi
samo dokaz o konsenzusu Poslanikovih sljedbenika odlučujuće mogao
riješiti neko sporno teološko ili pravno pitanje. Klasični učenjaci
su također raspravljali o odgovarajućem predmetu za konsenzus. Naprimjer,
oni se nisu slagali u tome da li se koncept konsenzusa može
upotrijebiti da bi se rješavala teološka pitanja, ili se mogao koristiti i u
rješavanju pravnih pitanja. Nadalje, klasični učenjaci su diskutovali o
odgovarajućim posljedicama konsenzusa pitajući: da li će neki doneseni
konsenzus zauvijek zatvoriti diskusiju o određenom pitanju? Šta
se desi ako konsenzus postoji u jedno vrijeme ali eventualno se raspadne
i nestane? Jedno od najaktuelnijih bilo je pitanje: pretpostavljajući
da konsenzus zaista postoji, da li je grješno ili pogrešno odstupiti
i ne složiti se sa postignutim konsenzusom? Mnogi klasični pravnici
bili su skeptični o tome da se konsenzus ikada može postići, ili i ako
bude postignut, da će njegovo postojanje biti dokazano.
Umjereni muslimani su pokušali da ponovo protumače koncept
konsenzusa da bi podržali ideju demokratije koja je vladala voljom većine.
Umjereni muslimani se zalažu da u cilju upravljanja državom, volja
naroda predstavlja volju političkog suverena, i ova volja je obavezujuća.
Umjereni muslimani tvrde da idžma’ ne treba da znači konsenzus ili
jednoglasnost, već treba da ukaže na postojanje većine. Dodatno, oni
potvrđuju da bi u cilju utvrđivanja volje većine, i prema tome, volje
70