download - Centar za napredne studije

Međumuslimanski odnosi
(At-Tawba, 100); “Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i
oni koji daju sklonište i pomažu, - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih čeka oprost
i obilje plemenito.” (Al-Anfal, 74); “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi
sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se
klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su
im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu:
oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi
se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio
nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu
veliku.” (Al-Fath, 29)
Pored toga, u brojnim hadisima stoji jasna zabrana vrijeđanja i povrede
prava ashaba u pogledu obaveznog iskazivanja poštovanja, uvažavanja
i divljenja prema njima. U jednom od tih hadisa, koji bilježe
Buharija i Muslim, kaže se: “Ne vrijeđajte moje ashabe! Tako mi Onoga
u čijoj ruci je moj život, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud
zlata, ne bi postigao ni koliko pregršt ili pola pregršta njihove dobrote.”
Poslanik, s.a.v.s., je preselio sa ovog svijeta zadovoljan njima. Stoga,
obaveza pripadnika ummeta je da se ugledaju na Poslanika, a.s.,
i da budu zadovoljni njima. Obaveza i ispravan put je i da u potpunosti
– općenito i pojedinačno – izbjegavaju iznošenje ličnog suda
o onima koji su pogriješili ili su ispravno postupili u tom strašnom
iskušenju (fitni) nastalom nakon ubistva dvojice halifa, Osmana ibn
Affana i Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhuma. Dobro je znano
svim učenim da plemeniti Šerijat nikoga ni prije ni poslije nas nije
obavezao da sudi ili presuđuje o tom bolnom iskušenju, a kamoli da
okrivljuje bilo koga od tih odabranika koje Milostivi učini savremenicima
Najodabranijeg stvorenja, s.a.v.s. Zbog toga je Šerijatom i razumom
zabranjeno vrijeđati ih, proglašavati griješnicima, razvratnicima
ili nedoraslim. Oni zaslužuju svako poštovanje, divljenje i uvažavanje
zbog svega što su dali za ovaj din, za uslugu koju do Sudnjeg dana ne
mogu vratiti svi ljudi zajedno. Allah se smilovao pravednom, učenom
i neumornom halifi Omeru ibn Abdulazizu, kada je odgovarajući na
pitanje o nesporazumu među ashabima, čiji je epilog bilo krvoproliće,
115