download - Centar za napredne studije

M u s l i m a n i i d r u g i
ime, alkohol i svinjsko meso po islamskim pravnicima ne mogu biti
predmet kupoprodaje od strane muslimana, jer nemaju upotrebnu vrijednost,
pa stoga se i ne tretiraju kao imovina. Tako neki klasični islamski
pravnici smatraju da kada bi neko muslimanu prosuo alkohol, ne
bi mu bio obavezan nadoknaditi “štetu”. Štaviše, za takav čin bi imao
nagradu. Hanefijski pravnici, međutim, smatraju da musliman mora
nadoknaditi takvu štetu nanesenu nemuslimanu jer njima njihova vjera
dozvoljava konzumiranje tih proizvoda, pa im islam dopušta da njima
trguju pod uvjetom da ih ne prodaju muslimanima, te da ih ne prodaju
javno u muslimanskoj sredini.
U skladu sa jednakopravnošću muslimana i nemuslimana šerijatska
kazna za krađu ista je, svejedno da li je krađa počinjena u imovini
muslimana ili nemuslimana.
Sloboda vjere
Pored prava na život i imovinu, nemuslimani po islamskom pravu uživaju
slobodu vjerovanja i vjeroispovijedanja, kao što smo djelimično već
vidjeli. Ključni kur’anski stavak u ovom pogledu je Božija odredba “U
vjeru nema prisile!”. Povrh toga, nemuslimane nije dozvoljeno vrijeđati
i ružno se o njihovim ubjeđenjima i svetinjama izražavati: “Ne grdite one
kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta
govore Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili…”
(El-En‘am, 108). Od nemuslimana se očekuje ista senzitivnost
spram osjećanja muslimana.
Islamski pravnici također jasno određuju da se jevrejima ne smije
naređivati da rade subotom, niti kršćanima nedjeljom ako vjeruju da
im je to zabranjeno a na temelju izreke poslanika Muhammeda: “Samo
vama jevrejima nije dozvoljeno raditi subotom.” 50
50 Sunenu ‘n-Nesai i Sunenu ‘t-Tirmizi. El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 43.
41