download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
je posljedica promjene vremena, prostora, stanja, običaja, tradicije i
trenutne situacije. Postoji saglasnost mezhebskih grupacija i o određenim
propisima u vjerovanju, primjeni i odgoju. Kada sve to postoji,
onda je potrebno da sljedbenici mezheba, a na to sve ukazuje, ozvaniče
i zabilježe sve ono oko čega su saglasni u vjerovanju, prakticiranju
i odgoju.
Ono oko čega se mezhebi slažu zauzima ogroman prostor. Nemoguće
ga je valorizirati, prakticirati, primijeniti nitii mu dati značaj koji
mu pripada ako se tome ne posveti cijeli ummet. Popunjavanje tog
prostora, u osnovi, počiva na nužnom distanciranju od zaokupljenosti i
pridavanja velikog značaja sporednim akaidskim, fikhskim ili odgojnim
pitanjima kada se shvatanja i razmišljanja ljudi o njihovim značenjima
i krajnjim ciljevima razlikuju. Ovu dimenziju potvrđuje znameniti
islamski učenjak Jusuf Kardavi kada kaže: “Zajedničko polje našeg rada
nas obavezuje na ogroman trud, velika materijalna izdvajanja, pozitivnu
energiju i stalno zalaganje. Obavezuje nas na mobiliziranje cjelokupnog
materijalnog, mentalnog i duhovnog potencijala, kako bismo odgovorili
izazovima, savladali prepreke i time realizirali postavljene ciljeve.
Ono oko čega su islamski učenjaci postigli konsenzus nije malo, niti je
beznačajno. To je nešto veliko, značajno i opasno. Tome ne pridajemo
ni deseti dio energije koju ulažemo u ono oko čega se ne slažemo, u
nebitne bitke i pitanja oko kojih se razišla klasična, savremena i buduća
ulema; i o kojima se nikada dogovoriti neće. Ovdje je važno naglasiti
da se mi danas slažemo po mnogim pitanjima, što nas obavezuje na
mobilizaciju, dodatni napor i oslobađanje od učahurenosti i statičnosti.
Islam će, kao što reče poznati islamski mislilac Šekib Arslan, izgubiti
samo onaj koji je nezainteresiran i statičan“. 120
Nikome ne treba posebno pojašnjavati značaj i nužnost međusobne
saradnje u onome oko čega se svi slažemo. Budućnost ummeta je zalog
stepena ostvarenog jedinstva njegovih sinova, solidarnosti njegovih
naroda i saradnje njegovih grupacija u primjeni vjerskih, praktičnih i
odgojnih propisa oko kojih postoji saglasnost.
120 Kejfe nete’amelu ma’a ‘t-turas, 177-179.
134