download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
Statistika koja govori o siromaštvu muslimana nije dostupna za sve
muslimanske zemlje, ali je sigurno da siromaštvo uistinu predstavlja
problem u barem polovini muslimanskih zemalja. UNDP-ov Izvještaj o
humanom razvoju za 2002. godinu naprimjer iznosi podatak da se broj
stanovništva koji živi ispod granice siromaštva, koja iznosi dva američka
dolara (korigovana za kupovnu moć) dnevno, kreće između 45% i 90%
od ukupne populacije u Indoneziji, Egiptu, Kamerunu, Pakistanu, Jemenu,
Bangladešu, Nigeriji, Mauritaniji, Senegalu, Gambiji, Maliju,
Etiopiji, Burkini Faso, Nigeru i Sijeri Leone. Statistika o siromaštvu
muslimana u Indiji bi samo još povećala ovaj procenat.
Statistika o obrazovanju je također dobar indikator kvaliteta uprave
i razvojnog nivoa. U tom pogledu većina muslimanskih zemalja ima
visok stepen nepismenosti među odraslim. Gotovo sve muslimanske
zemlje imaju procenat nepismenosti veći od deset posto, dok je u mnogim
muslimanskim zemljama u Africi poput Senegala, Gambije, Malija,
Čada, Etiopije i Nigera više od polovine stanovništva preko 15
godina nepismeno. Za zemlje desetkovane velikim siromaštvom, glađu,
sukobima i ratovima ovo nisu iznenađujuće brojke.
Zdravstveni standardi su prihvatljivo visoki i zadovoljavajući u
mnogim muslimanskim zemljama. Međutim, u Africi se nekoliko muslimanskih
zemalja južno od Sahare suočava sa ozbiljnim zdravstvenim
problemima, a posebno sa problemima HIV-a/AIDS-a, slabe ishrane i
tome slično, koji su se udomaćili u svim siromašnim afričkim zemljama,
kako muslimanskim tako i nemuslimanskim.
Što se tiče političkog aspekta, participatorna, sudjelujuća vlast je
loša ili nepostojeća u mnogim muslimanskim zemljama, a građanska
i politička prava su također često ograničena. Izvještaj o slobodi (Survey
of Freedom) Kuće slobode (Freedom House) za period 2001.-2002.
godine na kraju je donio zaključak da na kraju 2001. “ne postoje istinska
demokratija ili istinski slobodne zemlje u arapskom svijetu, a samo
mali dio muslimanskih zemalja je slobodan i demokratski”. Izvještaj
dalje navodi da su korijeni demokratije i slobode najslabiji u 14 zemalja
Srednjeg istoka (isključujući zemlje Sjeverne Afrike). U čitavom
18