download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
samovolji koju optužujemo za sve naše nedaće, onda je poučno zadržati
se na slučaju Afganistana od pobjede nad Sovjetima do 2001. godine.
Kada su nakon godina herojske borbe uz pomoć zvanične i nezvanične
muslimanske i američke pomoći mudžahidi konačno porazili crvenu
neman, svi smo se ponadali da će Afganistanu svanuti bolji dani. A zapravo
je najgore tek predstojalo: krvavi sukob oko podjele vlasti među
dojučerašnjim saborcima na istom zadatku. Ti isti mudžahedini, na čiju
smo herojsku borbu svi bili ponosni, doveli su Afganistan na tačku na
kojoj su i polupismeni studenti koji nisu dali ženama ni da se školuju
postali prihvatljivo rješenje za većinu u zemlji pa i za neke krugove izvan
zemlje. Hiljade udovica, invalida, sravnjenih kuća i škola djelo su naših
ruku! To je islamsko-muslimanska sramota i tragedija nad kojom bi svi
trebalo da se duboko zamislimo, a to nismo. Umjesto toga mi uporno
krivicu prebacujemo na druge i izbjegavamo vlastitu odgovornost. Slične
stvari bi se mogle reći i za Sudan devedesetih godina prošlog stoljeća.
Kako je moguće objasniti da su lideri ‘islamske revolucije’ nakon samo
nekoliko godina na vlasti počeli jedni druge zatvarati i proganjati? To su
pitanja na koja mi sebi moramo dati odgovore, ako smo iskreni.
Na kraju, čini mi se ovdje umjesnim osvrnuti se i na još jednu finu
distinkciju kada je u pitanju odnos prema ovoj pojavi u našem društvu.
Naime, bez obzira koliko se ne slagali sa ekstremistima, valja uvijek
insistirati na pravilu da su svi nevini dok se ne dokaže suprotno. To je
nužno kako se borba protiv terorizma ne bi pretvorila u lov na vještice
i kako nevini ne bi stradali. To je posebno važno sada kada se bosanski
zatvorenici počinju vraćati sa Guantanama nakon sedam godina užasne
patnje zbog ničega. Također bi bilo opasno početi redom zabranjivati
grupe i pojedince u čijem diskursu i ponašanju ima neprihvatljivih elemenata
jer bi to vremenom potkopalo same temelje slobodnih demokratskih
društava kojima težimo. No, zakonska tolerancija je jedno, a
civilna, građanska osuda nešto sasvim drugo i one mogu ići pod ruku.
Postoji, naime, potreba da se širenju ekstremističkih stavova odupre
sredstvima građanskog društva. Ova kolekcija je jedno od tih sredstava.
Priređivač
20