download - Centar za napredne studije

M u s l i m a n i i d r u g i
sprječavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljeništva, i
onemogućiti onog ko im želi nelagode ako su na našoj teritoriji, makar
napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko.” Razlog tome je, kako
kaže “što se na njih primjenjuju propisi islama i što je njihov ugovor
trajan, pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema
muslimanima” 35 Malikijski, pak, pravnik El-Qarrafi u svom glasovitom
djelu El-Furuq bilježi da je Ibn Hazm rekao: “Ko od nemuslimana bude
imao ugovor o zaštiti (dhimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijateljske
teritorije) ga pokuša napasti, obaveza nam je izaći na boj takvom
s oružjem i s opremom i ginuti na tom putu, štiteći tako onoga ko je
u zaštiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda
ugovora o zaštiti. 36 El-Qarrafi još veli da o ovome postoji konsenzus
muslimanskih učenjaka.
Naredni slučaj iz muslimanske povijesti je od posebnog značaja jer
je njegov sudionik bio jedan od najvećih islamskih autoriteta a koji
se vrlo često optužuje kao preteča savremenog islamskog ekstremizma.
Riječ je o Ibn Tejmijji. Naime, kada su Tatari okupirali Siriju i zarobili
brojne muslimane i nemuslimane, Ibn Tejmijje je s delegacijom otišao
do Kutlušaha isposlovati oslobađanje zarobljenika. Nakon dužih pregovora
tatarski je vojskovođa dopustio oslobađanje samo muslimanskih
zarobljenika. Ibn Tejmijje nije pristao na takav ishod, pa je insistirao na
oslobađanju svih zarobljenika, i jevreja i kršćana jer su oni, kaže, sklopili
ugovor o zaštiti s muslimanima. Kada je vidio Ibn Tejmijjinu odlučnost
Kutlušah je pristao osloboditi sve zarobljenike. 37 Slično je na kraju
prvog stoljeća islama postupio emevijski halifa Omer ibn ‘Abdulaziz, 38 a
fetvu u istom smislu izdao je i rani egipatski pravnik El-Lejth ibn Sa‘d. 39
Muslimani su, po istom osnovu, dužni spriječiti činjenje nepravde,
odnosno kršenje prava nemuslimana iznutra. Brojni su ajeti i hadisi
koji govore o zabrani nepravde uopće. Pored tih općih tekstova koji se
35 El-Furuq, 3:14 - 15; 119. Vidi El-Karadavi, Gajru-l-muslimin…, 9 - 10.
36 El-Karadavi, Gajru-l-muslimin…, 10; Fehmi Huvejdi, Muvatinun la dhimmijjun (Kairo:
Daru ‘š-šuruq, 1990), 114.
37 Hamidullah, “Tolerance in the Prophet’s Deeds at Madina”, 23.
38 Huvejdi, Ibid., 114.
39 Sunenu Ebi Davud i El-Bejheqi, Es-Sunenu ‘l-kubra, 5:205.
37