download - Centar za napredne studije

S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
proglasiti ustavom Abasijske države, iskazao riječima: “Vladaru pravovjernih,
zaista je razilaženje uleme milost za ovaj ummet, jer svi slijede
ono što pouzdano znaju, svi su na uputi i svi to rade Allaha radi.“ 108
Poznati šerijatski pravnik Iraka Sufjan es-Sevri je govorio: “Kada
vidiš nekog da u pitanjima oko kojih se ulema razišla postupa suprotno
onome što ti smatraš ispravnim, nemoj mu to osporavati...“ 109 Imam
hadisa i fikha, Ahmed ibn Hanbel je odobrio ovaj princip riječima: “Ne
treba šerijatski pravnik obavezivati ljude da postupaju po njegovom
mezhebu, još manje ih treba na to prisiljavati.“ 110
Analogno tome, ne treba govornik da navraća ljude na svoj mezheb,
niti da ih na to prisiljava. Isti slučaj je i sa sljedbenikom tesavvufa,
ne treba ljude navraćati na svoj mezheb niti ih treba na to prisiljavati.
Imam Zerkeši je po ovom pitanju bio veoma jasan i precizan, kada je rekao:
“Osporavanje (inkar) se koristi onda kada se zaniječe ono oko čega
je islamska ulema postigla jednoglasan stav (idžma’), a što se tiče onih
pitanja za koja ne postoji dogovor, za njih se ne kori. Jer svaki mudžtehid
može ponuditi tačno rješenje, a može se desiti da samo jedan od
njih ponudi tačno rješenje. Mi to ne znamo. Prvi muslimani su imali
različite stavove u pojedinačnim pitanjima, ali niko od njih nije osporio
suprotno mišljenje. Negirali bi samo ono što je bilo suprotno Tekstu,
konsenzusu (idžma’u) ili očitoj analogiji (kijasu)“. 111
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je pojasnio ovaj princip riječima: “Ne
može se osporiti i negirati stav onoga ko se u pitanjima iz oblasti idžtihada
pozove na mišljenje nekog islamskog učenjaka, niti se to može
učiniti onome ko postupa po jednoj od dvije predaje zabilježene od
islamskih učenjaka. U slučaju da o jednom pitanju postoje dva različita
rješenja, a jedno od njih se učini ispravnijim, postupit će po njemu; a
ukoliko nije sposoban procijeniti ispravnost, slijedit će ulemu u odabiru
pretežnijeg rješenja. 112
108 Tertibu ‘l-medarik, 1: 192.
109 El-Bagdadi, El-Fekihu ve ‘l-mutefekkih, 2: 69.
110 Abdullah Ša’ban, Davabitu ‘l-ihtilaf fi mizani ‘s-sunne, Kairo, Darul-hadis, 1997., 96.
111 Ez-Zerkeši, El-Mensuru fi ‘l-kavaid, Kuvajt, Vizaretu ‘l-evkafi ve ‘š-šu’uni ‘l-islamijje, 1985.,
2: 140.
112 Ibn Tejmijje, Medžmu’u ‘l-fetava, 2: 207.
120