Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

TUMAÊNJA: SEMIOTIKA I TEORIJA FILMA Robert F. Riesinger Filmski znak: filmska semiotika Christiana Metza* Comprendre comment les films sont compris.** Christian Metz Francuz Christian Metz u svojim je radovima od sredine {ezdesetih godina razvijao semioti~ku teoriju filma i to ponajprije iz lingvisti~ke, a od sredine sedamdesetih tako|er i iz psihoanaliti~ke perspektive. Pritom se prije svega nastavljao na rad poznatoga ènevskog lingvista Ferdinanda de Saussurea, priznatog utemeljitelja strukturalne lingvistike, a time i modernoga jezikoslovlja. Poznato je da je Saussure koncipirao lingvistiku kao dio op}e znanosti o znaku i sustavima znakova, kako bi inaugurirao znanost »koja istraùje ìvot znakova u okviru socijalnog ìvota« (Saussure, 1967: 19). Kako je jezik ljudi najva`nije i do tada najbolje istraèno sredstvo komunikacije, Metz istraùje filmska izraàjna sredstva polaze}i od lingvisti~kih pojmova i postupaka. Pritom se sluì nizom sredi{njih termina iz Saussureova Cours de linguistique générale (Te~aj op}e lingvistike): jezi~ni znak sastavljen od ozna~itelja (signifiant) i ozna~enog (signifié), potom jezi~na djelatnost (langage), jezik (langue) te govor (parole), potom sinkronija i dijakronija kao i sintagmatski i asocijativni, poslije takozvani paradigmatski i sistematski odnosi. 1 Kada je o Metzovu djelu rije~, tako|er se moè spomenuti utjecaj strukturalisti~ke misli va`ne za francuske humanisti~ke znanosti, primjerice etnolo{ko-sociolo{kih radova Claudea Lévi-Straussa, knjièvnoznanstveno-poetolo{kih rasprava Romana Jakobsona, Rolanda Barthesa i Gérarda Genetta, strukturalne semantike A. J. Greimasa, psihoanalize Jacquesa Lacana, Althusserovih strukturalisti~kih ~itanja Marxa te kulturnopovijesno-epistemolo{kih inovacija Michela Foucaulta. Metz u toj okolini dugo priprema op}u semiotiku u kojoj jezik, slika i film, slikarstvo, glazba i knjièvnost kao i drugi oblici umjetnosti i sustavi znakova uvijek zna~e razli- ~ite semioti~ke komplekse. U okviru razvoja njegovih teoretskih premisa ve} se potkraj {ezdesetih godina moè zapaziti pomak od klasi~nog strukturalizma s njegovom potragom za fiksnim, zatvorenim sustavom, prema takozvanom poststrukturalizmu s tipi~nim teoretiziranjem otvorenih relacijsko-dinami~kih oblika sustava i produkcije — razvoj za koji su me|u Metzovim su- Christian Metz vremenicima reprezentativni ponajprije Jacques Derrida sa svojom kritikom Saussureova logocentrizma (ili fonocentrizma), potom Julia Kristeva i njezina razrada koncepata kao {to su intertekstualnost, semanaliza i tekstualna produktivnost ili Roland Barthes, sa svojom postfrojdovskom analizom teksta, kojega je Metz nazivao jedinim ’u~iteljem’. Na podru~ju filmologije, Metz se ponajprije shva}a kao ’nasljednik’ filmskih teoreti~ara kao {to su ruski formalisti Viktor B. [klovski, Jurij N. Tinjanov i Boris M. Ejhenbaum, kao i filmskih avangardista poput Sergeja M. Ejzen{tejna i Vsevoloda I. Pudovkina, potom ranih filmskih teoreti~ara poput Rudolfa Arnheima i Béle Balázsa te francuskih filmologa Gilberta Cohen-Séata, Andréa Bazina, Edgara Morina i Jeana Mitrya. Posljednji me|u navedenima po~eli su film znanstveno prou~avati u pedesetim godinama. Nastali su tako radovi o doìvljavanju filma, dojmu realnosti ili o psihosomatskom djelovanju filma. Jean Mitry, kojem je kao neposrednom prethodniku i suvremeniku Metz posvetio dva duga rada (Metz, 1965 i 1967), 2 napisao je me|u ostalim dvije knjige o Estetici i psihologiji filma u kojima je poku{ao dati * Tekst je prerada Riesingerova predgovora njema~kom izdanju Metzovih djela. Zahvaljujemo autoru na ustupanju prava za prijevod. ** »Shvatiti kako se filmovi shva}aju«. Uredni~ki prijevod. H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005. UDK: 791.32(091 791.32-05Metz, C. 101
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 101 do 106 Riesinger, R. F.: Filmski znak: filmska semiotika Christiana Metza prvi opseàn opis stanja i klasifikaciju filmskih izraàjnih oblika. Zna~enje i izvornost Christiana Metza kao osniva~a filmske semiotike na kraju se nalazi u tome {to je prvi put detaljno istraìo kompleksni odnos ’film/kino’ uz pomo} znanstvenih postulata lingvistike i ne{to kasnije — psihoanalize, a to su prema njegovom shva}anju discipline koje zanima zna~enje kao takvo. Djelo Christiana Metza moè se podijeliti u tri faze: ranu semioti~ku (1964. do otprilike 1972), srednju semioti~ko-psihoanaliti~ku (oko 1973. do otprilike 1985) i kasnu, u kojoj se u sredi{tu nalazi iskazivanje (énonciation) u filmu (otprilike 1986. do 1993). I. Rana faza ili Prva semiotika U sredi{tu Metzova ranog rada, u stru~nim krugovima nazvanog Prvom semiotikom, u razdoblju od 1964. do otprilike po~etka sedamdesetih godina, nalaze se usporedba filmskog i prirodnoga jezika, vrste montaè u narativnom filmu te specifi~nost filmskih izraàjnih oblika — za razliku od kazali{ta, knjièvnosti, a i likovnih umjetnosti. Metz lingvisti~ke instrumente koristi kao teoretsko i metodolo{ko ishodi{te kako bi medij filma istraìo u odnosu prema jeziku i ex negativo odredio sve ono {to film nije. »Mi smo Š...š uvjereni da je ’filmolingvisti~ki’ pothvat potpuno opravdan i mora biti potpuno lingvisti~ki, to zna~i ~vrsto oslonjen na lingvistiku uop}e«(Metz, 1972: 88). 3 »Shvatiti {to film nije, zna~i dobiti na vremenu a ne gubiti ga trude}i se obuhvatiti ono {to on jest. Posljednji cilj definira drugi moment filmske analize« (isto: 90). Op}i cilj takva postupka time postaje istraìvanje struktura i funkcija filmskih izraàjnih sredstava. Iz te rane faze treba istaknuti tri sredi{nja Metzova rada koji utemeljuju filmsku semiotiku: Le cinéma: langue ou langage? (Metz, 1964) 4 U prvom radu, {to se posvuda smatra istinskim pionirskim tekstom moderne filmske teorije, Metz se bavi ranim teoreti~arima montaè kao {to su Ejzen{tejn ili Pudovkin, promatraju}i film iz lingvisti~koga gledi{ta — posebice problem filmske sintakse, broj jezi~nih artikulacija u filmu (problem koji, kao {to je poznato, istovremeno, no nezavisno, poku- {avaju rije{iti filmski umjetnik i teoreti~ar Pier Paolo Pasolini i semioti~ar Umberto Eco), nagla{avaju}i i zna~enje paradigmatskog u filmu — s odnosom filma i knjièvnosti te filmom kao mjestom velikih translingvisti~kih jedinstava zna- ~enja. Metz si u tom istraìvanju postavlja posve op}enit cilj: obra- ~unati s tradicionalnim shva}anjem ’jezika filma’, istraìti temelje metafore filmskoga jezika i predloìti novo odre|enje problema na lingvisti~koj osnovi. Poznat nam je rezultat koji je u me|uvremenu postao kanon filmskoteoretskih istraìvanja: film je langage bez langue, jezi~na djelatnost bez jezi~nog sustava. Film nema dvostruke artikulacije odnosno podjele jezika kao sustava u smislu francuskog lingvista Andréa Martineta, a ni njegovu strogu paradigmatsku organizaciju. 102 »Kao bogata poruka sa siroma{nim kodom, kao bogat tekst sa siroma{nim sustavom, kinematografska je slika u prvom redu govor (parole). Sve je u njoj iskaz. Nedostaje rije~, jedinica jezika (langue); vlada re~enica, jedinica govora. Kino moè govoriti samo s pomo}u neologizama« (Metz, 1972: 101). 5 Postoji dodu{e filmska paradigmatika, ali su izmjenjive jedinice zapravo velika znakovna jedinstva, a tim }e se problemom Metz detaljno baviti u svom sljede}em va`nom radu. Problèmes de dénotation dans le film de fiction (Metz, 1968: 111-146) 6 U drugom temeljnom tekstu Metz razvija poznatu veliku sintagmatiku filma polaze}i od problema filmskoga ozna~avanja (signification) te obje tamo implicirane razine znaka denotacije i konotacije, potom od pojma analogije, od pitanja dvostruke artikulacije u filmu i od gramatike i/ili retorike filma. U velikoj sintagmatici on izolira i razlikuje osam sintagmatskih tipova redoslijeda slika kao temeljne figure narativnoga filma, koje je naveo u sukcesivno dihotomijski organiziranoj, sistematskoj tablici. Sintagmatika istovremeno tvori i paradigmatiku, budu}i da ih Metz veè za operaciju stvaranja filma koje moè birati iz ograni~enog broja oblika sintagmatskog reda. Ta sintagmatika, tvrdi Metz iz strukturalno-lingvisti~ke perspektive, jest paradigma sintagmi. Analogija izme|u jezika i filma pritom se ne sastoji u operiranju na razini temeljnih jedinica, nego u njihovoj zajedni~koj sintagmatskoj naravi. Kako se film kre}e od slike do sljede}e slike, postaje sli~an jeziku. Jezik kao i film proizvode diskurze s pomo}u paradigmatskih i sintagmatskih operacija. No dok se u jeziku selekcija i kombinacija fonema i morfema provodi re~enicama, nadre~eni~nim cjelinama i tekstovima, film selektira i kombinira slike i zvukove u sintagme te time u jedinice narativne autonomije unutar kojih elementi me|usobno reagiraju na semioti~ki na~in. Ta je tablica zbog svoje strogo}e i uvjerljivosti dugo zahtijevala univerzalnost u podru~ju analize narativnog filma, a tek nakon dvadeset godina provedene su kriti~ke revizije modela: kao primjere valja navesti Michela Colina u Francuskoj kao i Irmelu Schneider i Dietera Möller-Naßa u Njema~koj. Langage et cinéma (Metz, 1971) 7 Tre}i rad glavno je djelo prve semiotike, u kojem Metz prvi put sustavno razra|uje i prikazuje sredi{nje pojmove filmske semiotike, a oni se do danas ubrajaju me|u klju~ne pojmove filmologije: filmske i kinematografske kodove i subkodove, tekst, sustav teksta, filmsko/kinematografsko, specifi~no/nespecifi~no, paradigmatsko i sintagmatsko u filmu, relevantne jedinice, filmski rukopis. Sredi{nje razlikovanje za etabliranje filma kao zasebnoga objekta istraìvanja — a time i semioti~ki utemeljene filmologije — jest razlikovanje izme|u fait filmique (onog filmskog) i fait cinématographique (onoga kinematografskog) ranoga filmologa Gilberta Cohen-Séata (1946), na koje se Metz poziva. Prednost diferenciranja filma i kina po njegovu je mi{ljenju u tome {to ’film’ moè zna~iti ograni~en pregledan predmet (analogno Saussureovu langue), koji se s pomo}u razlike prema ostalim predmetima uglavnom sastoji H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.
Page 1 and 2:
Hrvatski filmski UDK 761.43/45 Zagr
Page 3 and 4:
HRVATSKI FILMSKI LJETOPIS ISSN 1330
Page 5 and 6:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11
Page 7 and 8:
Page 9 and 10:
8 Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god
Page 11 and 12:
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
TEMA: FILMSKE ZVIJEZDE Biofilmograf
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44:
Page 45 and 46:
Page 47 and 48:
46 A OLDBOY Ju`na Koreja, 2003 —
Page 49 and 50:
48 A 100 MINUTA SLAVE Hrvatska, 200
Page 51 and 52: 50 A @IVOT JE MORE Mar adentro Fran
Page 53 and 54: 52 A SAD, 2004 — pr. Warner Bros.
Page 55 and 56: 54 A HITLER: KONA^NI PAD Der Unterg
Page 57 and 58: 56 A OPROSTI ZA KUNG-FU Hrvatska, 2
Page 59 and 60: 58 A KU]A LETE]IH BODE@A Shi mian m
Page 61 and 62: 60 A SAD, 2004 — pr. Paramount Pi
Page 63 and 64: 62 B ISKUPLJENJE NA RIJECI Mean Cre
Page 65 and 66: B NESTAJANJE El Maquinista [panjols
Page 67 and 68: 66 B Velika Britanija, SAD, 2004
Page 69 and 70: B DNEVNIK CHE GUEVARE Diarios de mo
Page 71 and 72: B FANTOM U OPERI The Phantom of the
Page 73 and 74: B VRPCA Tape SAD, 2001 — pr. Deto
Page 75 and 76: B PREVODITELJICA The Interpreter Ve
Page 77 and 78: B RAY SAD, 2004 — pr. Anvil Films
Page 79 and 80: 78 C IGRA SKRIVAÂ Hide and Seek SA
Page 81 and 82: 80 C PAPARAZZI SAD, 2004 — pr. 20
Page 83 and 84: D ALIEN PROTIV PREDATORA AVP: Alien
Page 85 and 86: 84 D HRVATSKA MORA Hrvatska, 2005
Page 87 and 88: A SAD, 1967, 1974, 1985, 1990 (2005
Page 89 and 90: 88 A GRAND HOTEL SAD, 1932 (2005)
Page 91 and 92: 90 A PLINSKO SVJETLO Gaslight SAD,
Page 93 and 94: 92 A AN\ELI U AMERICI Angels In Ame
Page 95 and 96: B IME RU@E Der Name der Rose Francu
Page 97 and 98: B SNAGA DUHA Wit Velika Britanija,
Page 99 and 100: 98 C UBOJSTVA U WONDERLANDU Wonderl
Page 101: 100 Marlene Dietrich H R V A T S K
Page 105 and 106: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11
Page 107 and 108: Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 111 and 112: 110 Hrvat. film. ljeto, Zagreb / go
Page 115 and 116: 114 Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Za
Page 119 and 120: 118 da svoj posao obavlja neometano
Page 141 and 142: Willy Schmidt-Gentner; ul. Traudl S
Page 145 and 146: njegova posjeta bila je priprema Tj
Page 147 and 148: 146 STUDIJE I ISTRA@IVANJA Frankens
Page 153 and 154:
152 Hrvat. film. ljeto, Zagreb / go
Page 155 and 156:
154 STUDIJE I ISTRA@IVANJA îni nam
Page 157 and 158:
Page 159 and 160:
Page 161 and 162:
160 STUDIJE I ISTRA@IVANJA Luciano
Page 163 and 164:
Page 165 and 166:
Page 167 and 168:
166 vijali u godinama neposredno po
Page 169 and 170:
Page 171 and 172:
Page 173 and 174:
172 Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Za
Page 175 and 176:
U doma}em politi~kom ìvotu to je r
Page 177 and 178:
Page 179 and 180:
178 poglavlja (1. PRVE IDEJE O POTR
Page 181 and 182:
Page 183 and 184:
Page 185 and 186:
Page 187 and 188:
POVODOM KNJIGA Iako je R. W. Fassbi
Page 189 and 190:
Page 191 and 192:
190 REAGIRANJA Z. Lepeti} i D. Bata
Page 193 and 194:
192 REAGIRANJA Damir Radi} Ispravak
Page 195 and 196:
Page 197 and 198:
Page 199 and 200:
198 LJETOPISOV LJETOPIS Bibliografi
Page 201 and 202:
200 Sadràj: Dragi prijatelji (Ured
Page 203 and 204:
202 LJETOPISOV LJETOPIS Preminuli S
Page 205 and 206:
204 FESTIVALI Petar Krelja Na margi
Page 207 and 208:
»metodolo{kim teorijama« postavlj
Page 209 and 210:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Slaven Ze~ev
Page 211 and 212:
vim tehnolo{kim (digitalnim) mogu}n
Page 213 and 214:
212 O suradnicima Tomislav Brlek (Z
Page 215 and 216:
214 Novo u nakladi Hrvatskoga films
Page 217:
216 U filmskoj rubrici Vijenca pro~
show all

Hrvatski filmski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?