Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
56<br />
A<br />
OPROSTI ZA KUNG-FU<br />
Hrvatska, 2004 — pr. Hrvatska Radiotelevizija<br />
(HRT), Vesna Mort — sc. Ognjen Svili~i}; r. OG-<br />
NJEN SVILI^I]; d.f. Vedran [amanovi}; mt. Vjeran<br />
Pavlini} — gl. Maro Market, Ognjen Svili~i}; sgf.<br />
Mladen O`bolt; kgf. Ruta Kne`evi} — ul. Daria Lorenci,<br />
Vera Zima, Filip Rado{, Vedran Mlikota, Luka<br />
Petru{i}, Ivica Basic, Jadranka \oki}, Ecija Ojdani}<br />
— 70 min — distr. Blitz<br />
Trudna Mira (Daria Lorenci) vra}a se iz<br />
Njema~ke u rodno selo u Dalmatinskoj<br />
zagori. Njezini roditelji, Kate i Jozo (Vera<br />
Zima i Filip Rado{) nesretni su zbog ~injenice<br />
da im k}i nema mu`a, a o~ekuje dijete.<br />
Vrlo brzo odlu~uju se, uz pomo} prijatelja<br />
Kuma (Vedran Mlikota), prona}i joj<br />
`ivotnog partnera. Mira je zgro`ena postupkom<br />
roditelja, no svjesna sredine u<br />
kojoj `ivi, ne trudi se odve} odupirati.<br />
Mu{karci se redaju, ali je te{ko na}i pravoga,<br />
prije svega normalnog. Odluka na kraju<br />
pada na pomalo »~uknuta« mladi}a<br />
Matu (Ivica Ba{i}), koji razminirava minska<br />
polja. No, najve}e iznena|enje slijedi<br />
kada Mira ra|a kinesko dijete. Roditelji su<br />
{okirani, posebno otac, koji je sr~ani bolesnik.<br />
Selo sve promatra s podsmijehom.<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 45 do 84 Kinorepertoar<br />
Sretan je onaj film koji efektno osmi-<br />
{ljenim for{panom uspije privu}i gledatelje<br />
u kino. U hrvatskoj praksi izrade<br />
reklama za filmove rijetko }e nas koji<br />
odu{eviti svojom kvalitetom, jer svi su,<br />
manje-vi{e, svedeni na jeftina, efektna<br />
rje{enja. Stoga for{pani smjeraju biti ili<br />
bombasti~ni, ako nije rije~ o komediji,<br />
ili urnebesno duhoviti, ako je rije~ o<br />
komediji. Bombasti~nim, recimo, smjera<br />
biti for{pan za Papi}evu fantasti~nudramu<br />
Infekcija koji se, iskori{tavaju}i<br />
stvarnu situaciju nedavne predizborne<br />
groznice, promovira re~enicom: »Ovo<br />
je film o izborima«. Kontraproduktivno<br />
i bez imalo ukusa. Komedije zato po<br />
tom pitanju imaju vi{e sre}e. Gledatelje<br />
uvijek mame urnebesno duhovitim replikama.<br />
Raznorazne »pa{te {ute«,<br />
»dol~e gabane« ili »pogle’, pimpek je<br />
pal’ s neba« (posljednja je iz Finih mrtvih<br />
djevojaka, koje nisu komedija, ali<br />
je za reklamu ipak iskori{ten komi~ni<br />
element) pozivale su ljude u kina. No,<br />
na kraju je naj`alosnije {to su te replike<br />
gotovo i jedini duhoviti aduti filma.<br />
Pomalo je ~udna i protuslovna situacija<br />
kada imate najbolju doma}u komediju<br />
unatrag deset godina, a za nju je pak<br />
for{pan nemogu}e sastaviti od urnebesnih<br />
duhovitosti, jer gotovo da ih i<br />
nema. Upravo u ~injenici da nedostaju<br />
efektne duhovitosti na kojima bi se<br />
mogla temeljiti i privla~na reklama za<br />
film le`i sva kvaliteta posljednjeg uratka<br />
mladoga splitskog redatelja i scenarista<br />
Ognjena Svili~i}a Oprosti za kungfu.<br />
Svili~i} definitivno nije poput Bre-<br />
{ana i Matani}a. On komediju ne temelji<br />
na efektnim verbalnim duhovitostima<br />
koje, {to je ~est slu~aj me|u hrvatskim<br />
autorima komedija, egzistiraju<br />
same za sebe. Svili~i}ev humor proizlazi<br />
iz situacija unutar kojih duhovite dosjetke<br />
plasira vrlo promi{ljeno, suptil-<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.<br />
no i sa opravdanjem. Kod njega se duhovitosti<br />
ne doimaju nametnuto, a {to<br />
je jo{ va`nije, dane su u emocionalnim<br />
stanjima likova, na tragu velikog Mikea<br />
Leigha. Ono {to posebno odu{evljava<br />
jest ~injenica {to se Svili~i}, s druge<br />
strane, likovima ne koristi kao karikaturama<br />
male sredine, u ovome slu~aju<br />
Dalmatinske zagore. Ponajprije se to<br />
vidi u tretiranju glumaca, koji zadane<br />
replike izgovaraju odmjereno i bez<br />
afekta. Svili~i} o~igledno nema `elju da<br />
se gledatelj smije ve} na sam na~in govora<br />
male sredine. I u tome je njegova<br />
redateljska veli~ina.<br />
Svakome je redatelju umjetni~ko sazrijevanje<br />
i traganje za vlastitim rukopisom<br />
nezaobilazni proces. U svojoj kratkoj<br />
filmskoj karijeri Svili~i} je itekako<br />
vrludao na tom putu. Prvim trima filmovima,<br />
koje potpisuje kao scenarist i<br />
redatelj — Puna ku}a (1998), Da mi je<br />
biti morski pas (1999) i Ante se vra}a<br />
ku}i (2001) — tek je nagovijestio `anrovske<br />
preokupacije, teme i stilski izri-<br />
~aj. No, autorska definiranost i umjetni~ka<br />
osvije{tenost novim je filmom<br />
kona~no isplivala na povr{inu. U Punoj<br />
ku}i (kao i u njegovu diplomskom kratkom<br />
filmu Domina) naglasak je na scenaristi~kom<br />
i redateljskom minimalizmu,<br />
komornoj atmosferi i obiteljskim<br />
odnosima. Sve to uz stanovitu emocionalnu<br />
nabijenost. U Morskome psu prvi<br />
put se oku{ava u `anru komedije i tim<br />
filmom ponajprije `eli biti zabavan. Filmu<br />
ne nedostaje dru{tvenokriti~ke anga`iranosti,<br />
ali mu zato nedostaje rafiniranih<br />
emocija iz Pune ku}e. Ante se<br />
vra}a ku}i film je kojega smo brzo `eljeli<br />
zaboraviti. Stilska karikaturalna<br />
zaigranost, koja recimo Matani}u sjajno<br />
polazi za rukom, za Svili~i}a je bila<br />
sklizak teren. U najnovijem filmu Svili-<br />
~i} kompilira isku{ani arsenal iz prva
Change language