Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
46<br />
A<br />
OLDBOY<br />
Ju`na Koreja, 2003 — pr. Egg Films, Show East,<br />
Seung-yong Lim; izv.pr. Dong-ju Kim — sc. Jo-yun<br />
Hwang, Chun-hyeong Lim, Joon-hyung Lim, Chanwook<br />
Park prema pri~i Garon Tsuchiya; r. CHAN-<br />
WOOK PARK; d.f. Jeong-hun Jeong; mt. Sang-<br />
Beom Kim — gl. Yeong-wook Jo; sgf. Seong-hie<br />
Ryu — ul. Min-sik Choi, Ji-tae Yu, Hye-jeong Kang,<br />
Dae-han Ji, Dal-su Oh, Byeong-ok Kim, Seung-<br />
Shin Lee, Jin-seo Yun — 120 min — distr. UCD<br />
Dae-su Oh priveden je u policijsku postaju<br />
zbog pijanstva, a ubrzo se na|e zato~en<br />
u nepoznatu stanu, gdje mu je jedini kontakt<br />
s vanjskim svijetom TV-program.<br />
Gledaju}i televiziju saznaje da mu je `ena<br />
ubijena i da je upravo on osumnji~en za<br />
taj zlo~in, dok o svojoj voljenoj k}erkici,<br />
koja je sad ostala sama na svijetu, nema<br />
nikakvih spoznaja. Nakon petnaest godina<br />
zato~eni{tva Dae-su pu{ten je na slobodu<br />
i vrlo se brzo zbli`i s mladom i privla~nom<br />
djevojkom Mi-do. Neumoljiv u `elji<br />
da sazna tko se i za{to tako okrutno poigrao<br />
njegovom sudbinom, Dae-su uz pomo}<br />
Mi-do pokre}e istragu. Ona ga dovodi<br />
do Woo-jin Leeja.<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 45 do 84 Kinorepertoar<br />
Svatko tko prati suvremena filmska<br />
zbivanja zna da je ju`nokorejska kinematografija<br />
trenutno, uz ve} dugu kinesku<br />
(hongkon{ku, tajvansku) prisutnost,<br />
kreativno najpotentnija u svjetskim<br />
razmjerima. Kim Ki-duk njezino<br />
je me|unarodno najpoznatije ime, no<br />
Chan-wook Park zapravo je genijalac<br />
koji toj kinematografiji daje onostranu<br />
dimenziju koju je npr. Wong Kar-wai<br />
svojedobno podario kineskoj (hongkon{koj).<br />
Re}i }u odmah, Oldboy je<br />
uz ostvarenje Bla`eno tvoj Tajlan|anina<br />
Apichatponga Weerasethakula najfascinantniji<br />
film koji sam vidio posljednjih<br />
godina; daleko od toga da<br />
svjetska kinematografija u tom razdoblju<br />
nije dala iznimnih ostvarenja, ali<br />
filmovi poput Weerasethakulova i Parkova<br />
idu u zasebnu kategoriju ingenioznih<br />
radova koji su, uza sve mogu}e<br />
orijentire {to im se na~elno mogu pripisati,<br />
iskonski samosvojna djela, u kojima<br />
se osebujna forma i impresivna sadr`ajnost<br />
preple}u na rijetko vi|en na-<br />
~in.<br />
Oldboy — dobitnik pro{logodi{njeg<br />
Grand Prixa u Cannesu i nominalno<br />
prikazivan u zagreba~kom kinu A 1 galerija,<br />
a zapravo gledateljski konzumiran<br />
u Hrvatskoj tek nakon videoizdanja<br />
— dio je Parkove trilogije o osveti<br />
koja, ako je suditi po Oldboyu, ide u<br />
red iznimnih doga|aja u svijetu filma<br />
danas. U ~emu je posebnost tog uratka?<br />
Park je jedan od rijetkih genija narativnih<br />
umjetnosti koji narativni sloj djela<br />
mo`e dovesti do uvelike apstraktne razine,<br />
a da to njegovu djelu ni najmanje<br />
ne odma`e, nego upravo suprotno — u<br />
sprezi s iznimnim vizualnostilskim i<br />
ugo|ajnim oblikovanjem daje mu<br />
novu, ’onostranu’ dimenziju. Poput<br />
najboljih romana Thomasa Pynchona<br />
ili najboljih filmova Davida Lyncha.<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.<br />
Gledaju}i Oldboy, vi{e puta prisjetio<br />
sam se na{ega Lordana Zafranovi}a.<br />
Govore}i strogo na~elno, hrvatski autor<br />
podjednako je narativno nesuvisao<br />
kao Park, a podjednako kao i Parka<br />
krasi ga stilska darovitost te opsjednutost<br />
sklopom erosa i thanatosa. Me|utim,<br />
dok u Zafranovi}a ti elementi gotovo<br />
nu`no stoje u raskoraku, gotovo<br />
nikad ne dose`u}i vi{u kreativnu razinu<br />
’kontroliranog kaosa’, u Parka je na<br />
djelu upravo to: on rasutom strukturom<br />
barata poput virtuozna `onglera<br />
koji istovremeno u zraku ima desetke<br />
loptica i klipi}a, i koliko se god to ~inilo<br />
nemogu}im, nikad mu ni jedna/jedan<br />
od njih ne padne na tlo. Jasno, s<br />
takvim kona~nim rezultatom govoriti o<br />
nesuvislim dijelovima narativa postaje<br />
deplasirano — nije tu vi{e rije~ o nesuvislosti,<br />
nego o svjesnu skretanju u apstrakciju,<br />
skretanju koje cjelinu boji<br />
dragocjenim tonovima.<br />
Spomenuta struktura ’kontroliranog<br />
kaosa’ u vrhunskoj Parkovoj izvedbi<br />
ve} sama po sebi proizvodi ’filozofske’<br />
u~inke (by the way, Park je diplomirao<br />
filozofiju prije no {to se posvetio filmu),<br />
magi~no sugeriraju}i svojom formom<br />
ontologiju egzistencije, ali Oldboy<br />
ipak ne bi bio ono {to jest da<br />
nema i posve osebujan sadr`ajni sloj.<br />
Kao {to to ~ine Pynchon i Lynch, i Park<br />
pose`e za tajnom; Oldboy je film tajne.<br />
No tu nastupa i razlika. Pynchon i<br />
Lynch obi~no ne}e ponuditi jasno razrje{enje<br />
tajne, u skladu sa svojim proapstrakcijskim<br />
oblikovno-sadr`ajnim<br />
strategijama, opet sukladnima spoznajnom<br />
relativizmu koji zastupaju. Park<br />
pak tajnu jasno i konkretno razotkriva<br />
(premda je otkrivena logika osvete<br />
koju tajna skriva vrlo pomaknuta), i u<br />
tom smislu on je konzervativniji, no<br />
mo`da je bolje re}i da je on jednostav-