27.11.2012 Views

Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski savez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

46<br />

A<br />

OLDBOY<br />

Ju`na Koreja, 2003 — pr. Egg Films, Show East,<br />

Seung-yong Lim; izv.pr. Dong-ju Kim — sc. Jo-yun<br />

Hwang, Chun-hyeong Lim, Joon-hyung Lim, Chanwook<br />

Park prema pri~i Garon Tsuchiya; r. CHAN-<br />

WOOK PARK; d.f. Jeong-hun Jeong; mt. Sang-<br />

Beom Kim — gl. Yeong-wook Jo; sgf. Seong-hie<br />

Ryu — ul. Min-sik Choi, Ji-tae Yu, Hye-jeong Kang,<br />

Dae-han Ji, Dal-su Oh, Byeong-ok Kim, Seung-<br />

Shin Lee, Jin-seo Yun — 120 min — distr. UCD<br />

Dae-su Oh priveden je u policijsku postaju<br />

zbog pijanstva, a ubrzo se na|e zato~en<br />

u nepoznatu stanu, gdje mu je jedini kontakt<br />

s vanjskim svijetom TV-program.<br />

Gledaju}i televiziju saznaje da mu je `ena<br />

ubijena i da je upravo on osumnji~en za<br />

taj zlo~in, dok o svojoj voljenoj k}erkici,<br />

koja je sad ostala sama na svijetu, nema<br />

nikakvih spoznaja. Nakon petnaest godina<br />

zato~eni{tva Dae-su pu{ten je na slobodu<br />

i vrlo se brzo zbli`i s mladom i privla~nom<br />

djevojkom Mi-do. Neumoljiv u `elji<br />

da sazna tko se i za{to tako okrutno poigrao<br />

njegovom sudbinom, Dae-su uz pomo}<br />

Mi-do pokre}e istragu. Ona ga dovodi<br />

do Woo-jin Leeja.<br />

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 45 do 84 Kinorepertoar<br />

Svatko tko prati suvremena filmska<br />

zbivanja zna da je ju`nokorejska kinematografija<br />

trenutno, uz ve} dugu kinesku<br />

(hongkon{ku, tajvansku) prisutnost,<br />

kreativno najpotentnija u svjetskim<br />

razmjerima. Kim Ki-duk njezino<br />

je me|unarodno najpoznatije ime, no<br />

Chan-wook Park zapravo je genijalac<br />

koji toj kinematografiji daje onostranu<br />

dimenziju koju je npr. Wong Kar-wai<br />

svojedobno podario kineskoj (hongkon{koj).<br />

Re}i }u odmah, Oldboy je<br />

uz ostvarenje Bla`eno tvoj Tajlan|anina<br />

Apichatponga Weerasethakula najfascinantniji<br />

film koji sam vidio posljednjih<br />

godina; daleko od toga da<br />

svjetska kinematografija u tom razdoblju<br />

nije dala iznimnih ostvarenja, ali<br />

filmovi poput Weerasethakulova i Parkova<br />

idu u zasebnu kategoriju ingenioznih<br />

radova koji su, uza sve mogu}e<br />

orijentire {to im se na~elno mogu pripisati,<br />

iskonski samosvojna djela, u kojima<br />

se osebujna forma i impresivna sadr`ajnost<br />

preple}u na rijetko vi|en na-<br />

~in.<br />

Oldboy — dobitnik pro{logodi{njeg<br />

Grand Prixa u Cannesu i nominalno<br />

prikazivan u zagreba~kom kinu A 1 galerija,<br />

a zapravo gledateljski konzumiran<br />

u Hrvatskoj tek nakon videoizdanja<br />

— dio je Parkove trilogije o osveti<br />

koja, ako je suditi po Oldboyu, ide u<br />

red iznimnih doga|aja u svijetu filma<br />

danas. U ~emu je posebnost tog uratka?<br />

Park je jedan od rijetkih genija narativnih<br />

umjetnosti koji narativni sloj djela<br />

mo`e dovesti do uvelike apstraktne razine,<br />

a da to njegovu djelu ni najmanje<br />

ne odma`e, nego upravo suprotno — u<br />

sprezi s iznimnim vizualnostilskim i<br />

ugo|ajnim oblikovanjem daje mu<br />

novu, ’onostranu’ dimenziju. Poput<br />

najboljih romana Thomasa Pynchona<br />

ili najboljih filmova Davida Lyncha.<br />

H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.<br />

Gledaju}i Oldboy, vi{e puta prisjetio<br />

sam se na{ega Lordana Zafranovi}a.<br />

Govore}i strogo na~elno, hrvatski autor<br />

podjednako je narativno nesuvisao<br />

kao Park, a podjednako kao i Parka<br />

krasi ga stilska darovitost te opsjednutost<br />

sklopom erosa i thanatosa. Me|utim,<br />

dok u Zafranovi}a ti elementi gotovo<br />

nu`no stoje u raskoraku, gotovo<br />

nikad ne dose`u}i vi{u kreativnu razinu<br />

’kontroliranog kaosa’, u Parka je na<br />

djelu upravo to: on rasutom strukturom<br />

barata poput virtuozna `onglera<br />

koji istovremeno u zraku ima desetke<br />

loptica i klipi}a, i koliko se god to ~inilo<br />

nemogu}im, nikad mu ni jedna/jedan<br />

od njih ne padne na tlo. Jasno, s<br />

takvim kona~nim rezultatom govoriti o<br />

nesuvislim dijelovima narativa postaje<br />

deplasirano — nije tu vi{e rije~ o nesuvislosti,<br />

nego o svjesnu skretanju u apstrakciju,<br />

skretanju koje cjelinu boji<br />

dragocjenim tonovima.<br />

Spomenuta struktura ’kontroliranog<br />

kaosa’ u vrhunskoj Parkovoj izvedbi<br />

ve} sama po sebi proizvodi ’filozofske’<br />

u~inke (by the way, Park je diplomirao<br />

filozofiju prije no {to se posvetio filmu),<br />

magi~no sugeriraju}i svojom formom<br />

ontologiju egzistencije, ali Oldboy<br />

ipak ne bi bio ono {to jest da<br />

nema i posve osebujan sadr`ajni sloj.<br />

Kao {to to ~ine Pynchon i Lynch, i Park<br />

pose`e za tajnom; Oldboy je film tajne.<br />

No tu nastupa i razlika. Pynchon i<br />

Lynch obi~no ne}e ponuditi jasno razrje{enje<br />

tajne, u skladu sa svojim proapstrakcijskim<br />

oblikovno-sadr`ajnim<br />

strategijama, opet sukladnima spoznajnom<br />

relativizmu koji zastupaju. Park<br />

pak tajnu jasno i konkretno razotkriva<br />

(premda je otkrivena logika osvete<br />

koju tajna skriva vrlo pomaknuta), i u<br />

tom smislu on je konzervativniji, no<br />

mo`da je bolje re}i da je on jednostav-

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!