27.11.2012 Views

Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski savez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

8<br />

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 3 do 21 Kragi}, B.: Tipologija `enskih zvijezda ameri~kog filma<br />

opaskama kako bo`anska upravo u primjeru Garbo nadvladava<br />

i djevicu koja nema snage privu}i obo`avanje, kao i,<br />

duhovnom ~isto}om, fatalnu `enu. 18 Marlene Dietrich po<br />

Patalasu dijeli s Gretom Garbo vi{ezna~nost seksepila, upu-<br />

}enost i `enama i mu{karcima, ali s bitnom razlikom da je<br />

utjelovljavala sexus (Patalas, 1963: 138), za razliku od Grete<br />

Garbo, koja je utjelovljavala osje}aj li{en svake po`ude.<br />

Marlene Dietrich »kvari mu{karce u kojima pobu|uje samo<br />

po`udu, reducira ih na nagon... oko nje je aura ne~istoga«<br />

(Patalas, ibid.). 19 Njezino odijevanje u mu{ku odje}u (frak i<br />

cilindar u Maroku) simbolizira volju za vladanjem nad mu{karcima,<br />

ali ona istodobno, utjelovljavaju}i obe}anje zadovoljstva,<br />

ali ne i njegovo ispunjenje, pristaje na rizik da bude<br />

odbijena. Patalas ustvr|uje da je Sternberg od Marlene Dietrich<br />

nastojao oblikovati seks-feti{ pa je radnju filmova s<br />

njom kao protagonisticom (ukupno sedam) sve vi{e reducirao<br />

na slijed ritualnih ~inova, s protagonisticom kao katalizatorom<br />

propadanja ([angaj-eskpres), dok se u Grimiznoj<br />

carici, gdje tuma~i Katarinu Veliku, politi~ka mo} zasniva na<br />

seksepilu (Patalas, 1963: 140, 145). Haskell smatra da je Dietrich<br />

znatno vi{e subjekt, odnosno znatno manje objekt od<br />

Grete Garbo te uspostavlja specifi~nu distinkciju izme|u<br />

njih dvije zasnovanu na ironiji: za razliku od Garbo koja tra-<br />

`i vje~nu i apsolutnu ljubav, »Marlene Dietrich tra`i ne{to<br />

mnogo slo`enije — ljubav sada, danas i ovdje« (Haskell,<br />

1987: 107). Haskell napominje da je »za razliku od Garbo<br />

koje se dr`i nade u vje~nu ljubav... Dietrich realisti~na, 20 ~ak<br />

i fatalistica. Ona prihva}a i razumije ljudsku slabost, ludost,<br />

izopa~enost i potrebu za iskupljenjem. [tovi{e, ona je i ranjiva...<br />

Iako mitsko bi}e, ujedno demistificira. Ro|ena je kao<br />

iskusna pa je tako Sternberg imao te{ko}a da je prika`e kao<br />

nevinu kneginju u po~etnim scenama Grimizne carice« (Haskell,<br />

1987: 109). Haskell tako|er odbacuje mogu}nost tuma~enja<br />

da je Sternberg odijevaju}i je u mu{ku odje}u kreirao<br />

pseudomu{karca, upu}uju}i na ’feminizaciju’ mu{kih ju-<br />

Jean Harlow<br />

Marlene Dietrich<br />

naka u njihovim filmovima. U tom smislu ona zaklju~uje da<br />

Dietrich »parodira konvencionalno shva}anje mu{kog autoriteta<br />

i spolnih uloga, a da pritom ne uni{tava vlastitu vjerodostojnost<br />

kao `ene. Njezin realizam nije neprivla~an ni antiromanti~an«<br />

(Haskell, 1987: 112). [tovi{e, Haskell ukazuje<br />

na ’karizmu’ Marlene Dietrich, koja joj je omogu}ila da<br />

nadvlada sliku sebe kao obi~ne mu{ke (Sternbergove) projekcije<br />

(vidi Haskell, ibid.), dok Dyer u svom pregledu razli-<br />

~itih tuma~enja tog redateljsko-gluma~kog odnosa nalazi<br />

mogu}nost uvida u njegove napetosti i protuslovlja istoga<br />

(vidi Dyer, 1998: 179-180). I kao {to Patalas zaklju~uje da<br />

se Marlene Dietrich nakon 1935, izgubiv{i Sternbergov barokni<br />

okvir, uklopila u tip dobre prijateljice (Destry ponovno<br />

ja{e), tako i Haskell u povodu istog filma napominje da<br />

ona »odlazi na Zapad i ponovno postaje djevica« (Haskell,<br />

1987: 119). Dietrich se u ulogama nakon Drugoga svjetskog<br />

rata uklapa u tip mondenke sklone samoironiji (Svjedok optu`be),<br />

a ~esto i »s maskom bi}a nedoku~iva i tajnovita« (Patalas,<br />

1963: 145-146) 21 pa tako barokni dekor koji okru`uje<br />

njezinu pojavu u Dodiru zla odr`ava u sje}anju njezin mit.<br />

Za razliku od Grete Garbo i Marlene Dietrich, Mae West<br />

bila je »prvi samostvoreni `enski mit, iako je tip koji je utjelovljavala<br />

bio je poznat iz vesterna — barska zabavlja~ica«<br />

(Patalas, 1987: 146). Njezina je osnovna odlika gotovo mu{ka<br />

nezavisnost — nitko je ne posjeduje, ni{ta joj se ne treba<br />

obja{njavati, ona ne zagovara nijednu vrednotu koja bi se<br />

morala za{titi. Istodobno ona ulogu kokete ispunjava `ivotnom<br />

snagom i vitalno{}u koji transcendiraju dobro i zlo, a<br />

njezina se pojava radikalno razlikuje od ljepote Grete Garbo<br />

— plavu{a nagla{enijih oblina (poput mnogih kasnijih pinupova)<br />

ona provocira dominantni moral (koji jo{ odre|uju<br />

viktorijanske i/ili puritanske vrednote), i to dvosmislenim<br />

aluzivnim replikama (sama je pisala scenarije svojih najve}ih<br />

uspjeha), blagom vulgarno{}u, a i specifi~nim izgovorom i<br />

pokretima kojima stvara eroti~ku anticipaciju. Stoga Patalas<br />

zaklju~uje da je ona i mogla biti na vrhuncu popularnosti us-<br />

H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!