Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 160 do 172 Dobrilovi}, L.: Hrvatska kinematografija 1990-ih (2. dio)
svjedo~e filmovi ~ini nam se gotovo dokazom na razini svjesnosti
i dubine kolektivno dosegnutog i odr`anog razumijevanja
u to vrijeme te, istodobno, i pozivom da se u~ini sve u
cilju pobolj{anja.
Vukovar se vra}a ku}i Branka Schmidta je TV-film u ~etiri
epizode, svaka od oko 55 minuta, na po~etku kojih se nalazi
podnaslov »Vukovar — Hrvatska 18. 11. 1991« (datum
pada grada) iza kojega slijedi nekoliko minuta dramati~nih
dokumentarnih slika o srpskim bombardiranjima grada i
ulasku njihovih tenkova te o brojnim mrtvima, ranjenima i
izbjeglicama. Postoji i kinematografska verzija djela u trajanju
od 99 minuta, koja je sljede}e godine prikazana na Filmskom
festivalu u Puli. Kako primje}uje i Sr|a Orbani}, 15 film
nastoji stilizirati likove dodjeljuju}i im odre|enu epsku potku,
u kojoj i psiholo{ke i egzistencijalne osobne drame, bivaju}i
ogoljene od `ivotnosti, uzimaju naro~ito vrijednost
objektivne, gotovo dokumentarne preciznosti.
Iz tri autobusa izbjeglica koje dolaze iz Vukovara, kojega su
Srbi osvojili nakon mjeseci juna~kog otpora, izlaze putnici,
`ene, starci i djeca, na `eljezni~koj postaji u Sokolovcima,
gdje im je dr`ava pripremila, kao privremeni smje{taj, `eljezni~ke
vagone. Pa`nja je usmjerena na `ivot nekoliko obitelji
i pojedinaca tijekom dviju i vi{e godina koje provode u
tom naselju, i na njihove odnose s lokalnim stanovni{tvom
koje katkad nije nimalo gostoljubivo: posebna je pa`nja pru-
`ena u~iteljici Jelki, koja je u neku ruku oslonac svih svojih
sugra|ana, njezinu sinu Darku i suprugu Vinku koji se, nakon
mjeseci ~ekanja, vra}a bez jedne noge koju je izgubio,
daju}i svoj obol obrani grada. On, izgubljen, odlu~uje pje{ice
do}i do grada koji je u ru{evinama, no biva pogo|en mecima
snajperista dok ga sin~i} susti`e kako bi ga uvjerio da
se vrati. Nakon Vinkova sprovoda, Darko se penje na lokomotivu
koja je povezana s vagonima u kojima stanuju Vukovarci,
pokre}e je onako kako ga je to nau~io otac i odlazi u
Vukovar vuku}i za sobom sve svoje sugra|ane.
Ivo [krabalo film komentira ovako: »Njihov poznati ’dozirani
o~aj’ djeluje s karakterom neo~ekivane konvencionalnosti
u prikazivanju onih ljudi koji su uistinu mu~enici rata,
ne samo od strane agresora, ve} i od vlasti koja, prema njihovom
mi{ljenju, nije u pravom trenutku i na pravi na~in
doprinijela razbijanju opsade Vukovara. Takvo je dr`anje
bilo zajedni~ko mjesto u razgovorima svih izbjeglica iz Vukovara,
no u filmu o tome nema niti rije~i, pa ni u baru, i to
ostavlja utisak da ovaj mlaki film ne vrijedi naro~ito kao
svjedo~anstvo stanja du{e u naseljima izbjeglica na kota~ima.«
16
^ini se da film vrlo malo favorizira zadovoljavanje neposrednih
potreba i `elja publike — eventualno ih zadovoljava
najvi{e putem sekundarne identifikacije temeljene na modelu
katarze.
Nausikaja, film koji je potakao nejednake reakcije kritike
(odobravanja su stizala naro~ito iz inozemstva), iznosi pri~u
o privla~nosti i smrti koja nije bez privla~nosti i inteligencije.
Djelo se izdvaja i znatnom formalnom elegancijom koja
karakterizira fotografiju, re`iju i govor glumaca kojemu je
posve}ena posebna briga. Matija Remetin dolazi u Zagreb
1939. kako bi studirao glumu te nalazi smje{taj kod bogate
udovice Marije [lajner, koja se nudi da }e ga ugostiti besplatno.
No prije toga mora oti}i do policijskog inspektora koji
ga poziva da na|e drugi smje{taj jer su se u tom stanu, jedan
za drugim, ubila sva trojica mu{karaca koji su prihvatili udovi~ino
gostoprimstvo te, premda nedostaju konkretni dokazi,
postoje mnoge sumnje u tu `enu. Matija je, pak, uvjeren
da sat i datum smrti koincidiraju sa silaskom Isusa na onostrani
svijet prije Uskrsnu}a, te se nudi kao dobrovoljac za
razrje{avanje slu~aja. Do{av{i kod udovice, smje{ta se u lijepu
gostinjsku sobu i u`iva u pa`njama kojima ga obasipa
`ena, koja se tu`i da pati od samo}e i nesanice. U stvarnosti
}e se gotovo fatalnom ljubavnicom pokazati lijepa vr{njakinja,
susjeda: dvoje se intenzivno gleda svakoga dana preko
prozora i komuniciraju pokretima usnica, sve dok u sudbonosni
~as, dok policajac bezuspje{no telefonira udovici koja
obavlja obred crne magije, ne u~ini da se Matija prepu{ta naredbi
djevojke koja mu pokazuje da se objesi. Kada inspektor
kona~no ulazi u sobu, nalazi mladi}a, koji je za dlaku pobijedio
u borbi sa smr}u, pod prozorom, kako u ruci jo{ dr`i
kabel o koji se trebao objesiti. Bez obzira na pozitivan ishod
na individualnom planu, film gledatelja ne po{te|uje mra~nih
pretkazanja: tijekom boravka u udovi~inu stanu, u Zagreb,
prihva}ena od naroda, dolazi usta{ka vlast i djevojka
koja poti~e Matiju na samoubojstvo radi kao pjeva~ica u
no}nom lokalu koji posje}uju osobe iz vrha nove vlasti; prije
odlaska iz Zagreba, protagonistovi suputnici postavljaju
nacionalisti~ki manifest koji nam se u povijesnom kontekstu
~ini mra~nim: »I krv za Hrvatsku!« Film i na individualnoj i
na kolektivnoj razini mo`emo ~itati kao poziv na o~uvanje
hrabrosti i lucidnosti u sukobu s vlastitom mra~nom stranom.
Gospa Jakova Sedlara najskuplji je film neovisne Hrvatske, 17
kojega su producirali Wayne Films iz New Yorka i Marian
film iz Toronta, a me|u glumcima nalazimo Martina Sheena,
Michaela Yorka i Morgan Fairchild. Radi se o doga|ajima
vezanima za Gospina ukazanja u Me|ugorju, posebice o
nesre}ama fra Joze Zovka, franjeva~kog `upnika mjesta{ca u
Hercegovini u kojemu su `ivjela djeca, a kojega nepravedno
progoni jugoslavenska policija. U odnosu na ideolo{ke i socijalne
probleme, predstavljene u obliku jakog dualizma u
opoziciji izme|u dobra (fra Jozo, njegov odvjetnik i cjelokupna
zajednica vjernika) i zla (politi~ari, sudac, policija i svi
oni koji pripadaju re`imu), sam misti~ni doga|aj zauzima
manje mjesta, kako je to kritika i primijetila. 18
Nakon podnaslova »Me|ugorje, Bosna i Hercegovina, 24.
lipnja 1981«, {estero djece tr~i fra Zovku govore}i da su vidjeli
Gospu koja je od njih zatra`ila da mole za mir. ^itava
politi~ka klasa, i u najvi{im krugovima, zabrinuta je te nastoji
potisnuti doga|aj iz straha da se ne destabilizira re`im;
Sedlar nam predstavlja situaciju s jakim ekspresionisti~kim
timbrom: golemim masama u pobo`noj i entuzijasti~koj molitvi
nasilno su suprotstavljeni banketi politi~ara koji jedu i
opijaju se, govore}i o misti~nom doga|aju s najve}im prezirom.
Bez obzira na to {to se ~ini da neke pojedinosti ne odgovaraju
stvarnim doga|ajima koje je pro`ivio me|ugorski `upnik
— [krabalo tvrdi da su se torture i la`na smaknu}a od-
165
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.