Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
158<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 154 do 159 Tiresijin pogled: Joyce, Rossellini i ikonologija mrtvih<br />
na zadiranja mrtvih u `ivi grad«. Supostojanje mrtvih me|u<br />
`ivima, dakako, glavni je podtekst u Rossellinijevu filmu,<br />
kao {to je zapazio kriti~ar José-Luis Guarner. Ostavimo li<br />
autobiografske izvore po strani, zavr{etak Joyceove pri~e<br />
djelomi~no je preuzet iz Uzaludne sre}e (Vain Fortune) Georgea<br />
Moorea iz 1892, u kojoj u no}i vjen~anja jednoga para<br />
vijest o samoubojstvu odba~ena ljubavnika izaziva iznenadnu,<br />
melankoli~nu spoznaju. U Duetu (Duo) Sidonie-Gabrielle<br />
Collette, iz kojega potje~u odre|eni aspekti Putovanja u<br />
Italiju, protagonisti~in suprug Michel po~ini samoubojstvo,<br />
nesposoban da se nosi s ljubomorom prema prija{njem ljubavniku<br />
svoje supruge. Vrijedi zapaziti da je aluzija na Collette<br />
bila prisutna u Rossellinijevu filmu od sama po~etka,<br />
no redatelj nikada nije priznao svoj d`ojsovski izvor, na taj<br />
na~in poti~u}i naga|anja da je njegov navod mo`da nehoti-<br />
~an.<br />
Jo{ je jedan izvor Rossellinijeve pri~e scenarij Novo vino<br />
(New Wine) Antonija Pietrangelija, koji govori o sva|ala~kom<br />
engleskom paru na odmoru u Napulju. Naposljetku,<br />
kao {to Bernardi napominje, Putovanje u Italiju tako|er<br />
nudi o~itu aluziju na Goetheova putovanja 1786/87, objavljena<br />
1816. kao Italienische Reise (Talijanski odmor).<br />
U na{em transtekstualnom prostoru postoji jo{ nekoliko aluzija<br />
u Mrtvima koje se perifrasti~ki {ire na Putovanje u Italiju.<br />
Naslov Joyceove pri~e obi~no se pripisuje jednoj od Irskih<br />
melodija (Irish Melodies) Thomasa Moorea (1846), O,<br />
vi mrtvi! (O, Ye Dead), u kojoj u drugoj strofi mrtvi odgovaraju<br />
`ivima.<br />
U Mooreovu tekstu posebno je zanimljivo spominjanje<br />
islandskog vulkana i implicirano supostavljanje vru}ine i<br />
hladno}e, strasti i mirno}e, koje pro`ima filmsku sliku. U<br />
Rossellinijevu filmu druga klju~na scena doga|a se blizu Vezuva<br />
— na mjestu arheolo{kih iskapanja u Pompejima —<br />
gdje Katherine i Alex prisustvuju arheolo{kom otkri}u dva<br />
tijela koja je sa~uvala lava. Poput ostatka filma, ta sekvenca<br />
bila je u potpunosti improvizirana, te ni sami arheolozi nisu<br />
znali {to }e razotkriti nakon {to je Rossellinijeva kamera zapo~ela<br />
snimanje. Katherinina o~ajni~ka spoznaja da je »`ivot<br />
tako kratak« stoga predstavlja u svakom smislu celuloidnu<br />
epifaniju. Razvidno je da ne postoji izravan tekstualni odnos<br />
Putovanje u Italiju<br />
izme|u slike Hekle i Vezuva, no Joyceova pri~a postaje vezivno<br />
tkivo koje ih smje{ta u transtekstualnu blizinu. Osim<br />
toga, kada je rije~ o tekstualiziranim prirodnim fenomenima,<br />
postoji sna`an, premda zaku~ast paralelizam izme|u<br />
predod`be o opasnoj vulkanskoj tvari koja ~uva oblike mrtvih<br />
s jedne strane te mekana snijega koji na njih pada i pokriva<br />
ih s druge strane.<br />
Smrt i ponovno ra|anje<br />
Kao {to je pokazao Franz K. Stanzel, padanje snijega u Mrtvima<br />
mo`e biti »simbol smrti i ponovnog ra|anja u isti<br />
mah«; spoj, ili paradoks, koji podsje}a na onaj u Putovanju<br />
u Italiju, a stvara ga simbol lave. Premda erupcija vulkana<br />
zna~i smrt, ona tako|er implicira ponovno ra|anje sje}anja<br />
koje olak{ava lava svojom sposobno{}u konzerviranja. Naposljetku,<br />
zna~enje pompejske sekvence dodatno je oboga-<br />
}eno stihovima koje je mrtvi pjesnik Charles Lewington napisao<br />
dok je bio stacioniran u Italiji tijekom rata, stihovima<br />
koje je Katherine upamtila:<br />
...hram duha.<br />
Ne vi{e tijela, tek isposni~kih slika, Prema kojima se puka<br />
misao<br />
Doima stvarnom,<br />
Te{kom,<br />
Zamu}enom<br />
Kao {to Mulvey opa`a, ~ini se da Katherine traga za zna~enjem<br />
u pjesnikovim stihovima, te ih naposljetku otkriva u<br />
»slici smrti koja pro`ima film«. Par koji se grli u lavi vi{e<br />
nema tijela. Postao je sublimiranom, ’isposni~kom slikom’<br />
Lewingtonove poezije, oblikom koji je stvorila eruptivna stijena.<br />
U Godardovu filmu Prezir (Le Mépris) iz 1963. ta slika<br />
okamenjenih ljubavnika ponovno izranja kao citat.<br />
Druga neizravna transtekstualna aluzija za koju Joyceova<br />
pri~a nudi vezu nije ni{ta manje nejasna od aluzije na Thomasa<br />
Moorea, no vjerujem da bi je teorija ikonologije uzela<br />
u obzir. Rano u Mrtvima, dok Gabriel pregledava dijelove<br />
svoga govora, pri~a se zamr{uje u pitanjima navoda. Gabriel<br />
planirati navesti neke stihove iz poezije Roberta Browninga,<br />
no naposljetku odustaje od toga, pretpostavljaju}i da }e<br />
Shakespeare ili Thomas Moore biti prikladniji izbor za njegovo<br />
slu{ateljstvo. Da je Gabriel znao da }e Roberto Rossellini<br />
pedeset godina poslije snimiti Putovanje u Italiju, siguran<br />
sam da bi se odlu~io za Browningovu Ljubav me|u ru-<br />
{evinama (Love Among the Ruins) iz 1853, tekst koji se posredovanjem<br />
Joycea istaknuto bavi tematskom preokupacijom<br />
Rossellinijeva filma. Sasvim je mogu}e da su ru{evine<br />
koje se spominju u naslovu one iz etru{~anskih gradova.<br />
Etrurija se, me|utim, nalazila u sjeverozapadnom podru~ju,<br />
a mnogo su va`nije od to~na geografskog polo`aja tema i<br />
izvedba pjesme, koje su upadljivo sli~ne Putovanju u Italiju.<br />
Browningova pjesma, poput filma, zami{lja susret dvoje ljubavnika<br />
u kontekstu estetike arheologije i pro{losti. Neobi-<br />
~an oblik strofe ~iji je autor sam pjesnik strukturira pregovaranje<br />
izme|u pro{losti i sada{njosti. Jedna polovica svake<br />
strofe posve}ena je odre|enoj temporalnosti, te pjesma suprotstavlja<br />
topografsku sada{njost s njezinom pro{lo{}u.<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.