Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 160 do 172 Dobrilovi}, L.: Hrvatska kinematografija 1990-ih (2. dio)
Morgan Fairchild i Martin Sheen u filmu Gospa J. Sedlara
upornost kojom protagonisti ispunjavaju zakletvu iz mladosti
mo`e se tuma~iti i kao metafora privr`enosti ljudi jedne
skupine ve} nadi|enim tradicijama koje opstaju u obliku
predrasuda i vjerovanja te nastavljaju pritiskati s nezgodnim,
ako ne i {tetnim posljedicama za proces sazrijevanja jedne civilizacije,
koje su, naro~ito u slu~aju rata, ~esto i destruktivne.
Dinamika skupine koja njezine ~lanove tjera na otupljenje
individualne svijesti katkad se, na {iroj skali i jo{ opasnija,
javlja i u `ivotu ~itavog naroda.
^ini se da je sekundarna identifikacija s likovima temeljena
na simpateti~nom modelu (likovi su nesavr{eni junaci, ba{
kao i mi, to jest onakvi kakvi bismo i mi mogli biti u istovjetnoj
situaciji) te na modelu katarze, a ne nedostaje ni mogu}nosti
projekcije `elja i napetosti koje svjesno nastojimo potisnuti,
no vjerujemo da je, nakon tih po~etnih impresija,
plodniji i bolji `ivot za nas same i za ostale zapravo razmi-
{ljanje o tim opskurnim dinamikama, finalizirano u ve}oj
svijesti koja nam omogu}ava da ne budemo tek nesvjesni
pratitelji.
Olovna pri~est Eduarda Gali}a jo{ se jednom bavi odnosom
osobe i Sjene, odnosno putem u gubitak, `elimo li upotrijebiti
izraz bli`i duhu tragi~ne osnovne pri~e, ~iji nam se gorki
ishod ~ini povezanim — ~ini se da zavr{ni citat Evan|elja
po Ivanu ne ostavlja mjesta sumnjama — s nedostatkom vjere
u Krista, to jest s prazninom koja je povr{no ispunjena isklju~ivim
vjerovanjem u ideale jugoslavenstva. Ova gorka
pri~a, natopljena predznacima i biblijskim aluzijama — po-
168
~ev{i ve} od imena protagonista, Pavla, kojega je majka potajice
krstila dok je bio dje~ak — pomalo je metafora mnogih
individualnih potreba koje nisu u potpunosti pro`ivljene
i vjerojatno aludira i na mnoge neostvarene nade politi~kih
re`ima europskog Istoka. Osnovne re`ije i vrlo prijem~iv,
film hrabro istra`uje tamne meandre svijesti, nude}i gledatelju
kona~nu katarzu, olak{avaju}i mu du{u citatom iz Evan-
|elja koji za kr{}anina zna~i poziv na razmi{ljanje, a za one
druge vjere vjerojatno poticaj da s vi{e ljubavi nastave svojim
putom i da vjeruju u Isusa i Spasitelja, dok za onoga koji
se, poput protagonista, pomalo udaljio od prave vjere, zna-
~i poziv na odricanje od pretjeranih isku{enja.
Zahtjevnu glavnu ulogu vrlo uvjerljivo tuma~i Ivo Gregurevi}.
Pavao je Hrvat, ~asnik Jugoslavenske narodne armije,
koji `ivi sa starom i bolesnom majkom. Kada se pojave prvi
znaci raspada federacije, te{ko se razboli te mu vojni lije~nik
bez oklijevanja produlji bolovanje, premda ga upozorava da
ne zaboravi na stranu za koju se mora boriti; Pavao preko televizije
saznaje da je armija napala Hrvatsku. Vrlo pa`ljivo
brine o majci: ona ga jednog dana zamoli da je otprati u crkvu
jer bi se `eljela ispovjediti te ga poziva da u~ini isto,
podsje}aju}i ga da je i on kr{ten: Pavao ne oklijeva otpratiti
majku, koja je u kolicima, do ispovjedaonice, no ~ini se kako
nije uvjeren da bi trebao slijediti njezin primjer; radije odlazi
u bar zajedno s jednim kolegom u armijskoj odori, kojega
konobar odbija poslu`iti. Pavao u po{tanskom sandu~i}u nalazi
anonimno pismo s pu{~anim metkom, a netko ga, ne
predstaviv{i se, zove i telefonom i, bez da ka`e i{ta drugo,
ponavlja njegovo kr{teno ime, dok mu on odgovara bijesnim
uvredama.
U ku}i kolege Srbina nalazi se s drugim ~asnicima na maloj
proslavi, gdje ga jedan od njih upozorava: »Znam da si bolestan,
ali ne mo`e{ sjediti na dvije stolice, do{lo je vrijeme
da odabere{ stranu, zar ne vidi{ {to nam rade... jebat }emo
im majku!«
Majka ga zamoli da pro~ita odlomak iz Apokalipse: za~uje se
zra~na uzbuna i, dok majka i sin silaze u skloni{te, protagonistov
glas nastavlja ~itati odlomak iz Biblije. Tra`i vode za
majku i jedan stariji gospodin mu je pru`a, jednostavno izgovaraju}i
njegovo kr{teno ime (ovo je vjerojatno referenca
na `ivu vodu koju je Isus ponudio Samaritanki): mogu}e je
prepoznati tajnoviti glas koji se ~uo preko telefona.
Ipak, savjest ga jo{ ne obuzima. Pavao se brije, obla~i odoru
i ubija se iz svoje pu{ke.
Slijedi citat iz Evan|elja po Ivanu kojim zavr{ava film: »I
re~e mu Toma: ’Gospodine, ne znamo kamo ide{ i kako
}emo prona}i put?’ Re~e mu Isus: ’Ja sam put, istina i `ivot.
Nitko ne dolazi Ocu do kroza me.’« (Iv., 14, 5-6)
Odnos osobe i Sjene se, pa i u samom naslovu, obra|uje i u
Putovanju tamnom polutkom, drugim dugometra`nim filmom
Davora @mega~a (koji se i u Zlatnim godinama bavio
analognim temama, u tim okolnostima s posebnim osvrtom
na potiskivanje i nenadano izbijanje trauma), u sugestivnom
tematskom i formalnom kontekstu filma ceste25 kojega su
ameri~ki i europski film — kod ovog drugog, sjetimo se
Wima Wendersa26 — mnogo puta upotrebljavali kada bi se
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.