Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 41 do 44 Heidl, J.: Dani iranskog filma<br />
Oblak i sunce<br />
Tipi~no za iransku kinematografiju, Oblak i sunce M. Kalarija<br />
nudi jednostavnu pri~u kakva, primjerice, u nekom filmu<br />
Martina Scorseseja ne bi zauzela vi{e od minute. Mala<br />
filmska ekipa u nekom brdskom seocu poku{ava snimiti posljednji<br />
prizor filma, smrt starca, ali zbog umjetni~koga dojma<br />
za snimanje im treba sunce. Kako je stalno obla~no, filma{i<br />
danima ~ekaju povoljno vrijeme. Kada glavni glumac,<br />
starac Payvar, dobije obavijest da mu je `ena u bolnici, odlu-<br />
~i napustiti snimanje kako bi je vidio prije no {to umre. Filma{i<br />
ga puste, ali krenu za njim ne bi li mo`da usput uspjeli<br />
uhvatiti povoljno vrijeme i snimiti kraj filma.<br />
Ugo|ajno smje{ten izme|u tragikomi~nog i lirskog, Oblak i<br />
sunce ponajvi{e osvaja trenucima dokumentaristi~ke neposrednosti<br />
tako svojstvenima iranskom filmu, kao i {armantno<br />
privla~nom nekonvencionalno{}u dramaturgije, pa i redateljskoga<br />
pristupa, koji se ~ine vi{e plodom amaterskog instinkta<br />
nego umjetni~ke promi{ljenosti. No, kako je rije~ o<br />
darovitim stvaraocima, okus amaterizma u ovom slu~aju nije<br />
ni{ta lo{e, nego, naprotiv, unosi dobrodo{ao dah svje`ine i<br />
nepredvidljivosti.<br />
Gledateljima upoznatima s <strong>filmski</strong>m snimanjem dodatan sastojak<br />
zanimljivosti predstavlja prikaz djelovanja iranske<br />
filmske ekipe koja nije ni pribli`no djelotvorna i organizirana<br />
kao {to su to, recimo, zapadnja~ke filmske ekipe. Malobrojna<br />
grupica nije u trci s vremenom, nego snima polako i<br />
bez napetosti, vi{e oslonjena na drugarstvo nego tjerana financijsko-organizacijskim<br />
pritiscima. Dakako, mo`da je to<br />
predo~eno s podosta umjetni~ke slobode — kao {to ~esto<br />
zna biti i u zapadnja~kim filmovima — no, poznati nam<br />
iranski filmovi uglavnom i izgledaju kao da nastaju ba{ na takav<br />
ili vrlo sli~an, opu{tenogerilski na~in.<br />
Drvo `ivota<br />
Svojevrsna poetsko-lirsko-etnografska kronika nomadskoga<br />
plemena nastanjena u planinama Tale{ iranske provincije Gilan,<br />
Drvo `ivota F. Mehranfara moglo bi se opisati kao <strong>filmski</strong><br />
pandan narodne poeme ili naivnog slikarstva. Ili, pak,<br />
kao neki Vuk samotnjak (Obrad Glu{~evi}, 1972), ali — bez<br />
pri~e. Sadr`ajno gotovo dokumentaristi~an, izvedbeno jednostavno<br />
estetiziran, tj. sastavljen od kadrova iznimne likovne<br />
dojmljivosti u kojima prevladavaju skladne kompozicije<br />
oku ugodnih krajolika i prirodnih pojava, `ivih ili skladno<br />
zagasitih boja (ovisno o godi{njem dobu), Drvo `ivota neka<br />
je vrst retrospektivne pri~e koju sinu pred{kolskog uzrasta<br />
pripovijeda samohrana majka ~iji je mu` poginuo u neobi~noj<br />
nesre}i, kada se, nakon {to je posjekao stablo iz naslova,<br />
na njega i njegovo dru{tvo doslovno obru{ila cijela {uma.<br />
U zgodi bez izrazitije glavnih likova, smireno i bez `urbe<br />
pratimo `ivot plemena tijekom ~etiri godi{nja doba, u vrijeme<br />
neposredno prije dje~akova ro|enja. Pripadnici plemena<br />
zimi love gazele i skupljaju imelu, u prolje}e stri`u ovce, ~ijaju,<br />
boje i predu vunu te tkaju }ilime, ljeti tra`e med, ujesen<br />
skupljaju li{}e za zimu i op}enito `ive skromnim i nezahtjevnim<br />
`ivotom u skladu s prirodom, bez ikakva dodira s civilizacijom.<br />
Pomalo nejasan dramski sukob doga|a se neposredno<br />
prije kraja, kada se jedno u drugo zagledaju dje~akov<br />
otac i njegova majka, pripadnici razli~itih plemena, a iako<br />
razmjerno impresivan u izvedbi i sadr`ajnoj nadrealisti~nosti,<br />
zavr{ni prizor ’napada {ume na drvosje~e’ unosi svojevrstan<br />
nesklad u dotad prevladavaju} lirski ugo|aj.<br />
Premda ponekad dolazi do ruba ki~a, Drvo `ivota `ivopisno<br />
je, iznimno {armantno, ugodno i osebujno ostvarenje koje<br />
gledatelja bez muke uvla~i u svoj svijet, tako slabo povezan<br />
s konvencijama na koje nas je navikla dominantna popularna<br />
filmska proizvodnja.<br />
Uz malo pretjerivanja, mogli bismo re}i da je rije~ o vrhunskom<br />
postignu}u u smislu stvaranja igranofilmskog ostvarenja<br />
koje unato~ gotovo nepostoje}oj pri~i ima smisao i oblik,<br />
po~etak, sredi{njicu i kraj, zanimljivo je, razumljivo i na svoj<br />
na~in uzbudljivo. Jasno, s druge strane valja naglasiti da pohvale<br />
i divljenje — zapravo kao i ve}ina (iranskih) filmova<br />
(prikazanih u ovom ciklusu) — dobrim dijelom zaslu`uje u<br />
relativnim odnosima prema uobi~ajenoj filmskoj ponudi na<br />
koju smo navikli. Jer, kada bi ve}ina filmova bila naivno jednostavna<br />
i {armantno nezgrapna poput iranskih, onda bismo<br />
se vjerojatno neusporedivo vi{e divili nekom tehni~ki i zanatski<br />
besprijekornu filmu jasno profiliranih likova, ~vrste<br />
dramaturgije, s uo~ljivo oblikovanima uvodom, zapletom,<br />
raspletom i zavr{nicom te nagla{enim dramskim sukobima,<br />
jer tada bi to bilo ne{to posebno. Ali, u postoje}em stanju<br />
stvari, status posebnosti — i to nama vrlo razumljive, {to<br />
nije neva`no — pripada iranskoj filmskoj proizvodnji koja<br />
nekako prirodno ne pristaje na konvencije zapadnja~ke kinematografije.<br />
Biti druk~iji, a pritom suvisao i ne zaku~astonerazumljiv<br />
ili besmislen, u umjetnosti je nedvojbeno vrlina<br />
koja osvaja.<br />
Jedina slabost do`ivljaja gledanja Drveta `ivota bila je projekcija<br />
koja nije ponudila film s filmske vrpce, nego s DVDa/LCD-a,<br />
{to nije dobro rje{enje ni u kom slu~aju, a pogotovo<br />
ne u ovom, kada je dobar dio privla~nosti oslonjen na rad<br />
direktora fotografije.<br />
Prizor iz filma Djevica Marija<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.<br />
43
Change language