Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 160 do 172 Dobrilovi}, L.: Hrvatska kinematografija 1990-ih (2. dio)<br />
{a Srbina Stevana: njegova nevjesta Anica, mlada Hrvatica<br />
~iji se mu`, Srbin Du{an, bori u redovima ~etnika, brine o<br />
Ivanu {alju}i mu hranu po sin~i}u. @ena preuzima obvezu<br />
osloboditi dijete koje je bilo zatvoreno s Ivanom, no susjed<br />
prevari dijete govore}i mu da mo`e oti}i: stra`ari proganjaju<br />
dijete i ubiju ga. Anica i Ivan u me|uvremenu postaju ljubavnici.<br />
Du{an se vra}a ku}i, otkriva junaka i prisiljava ga da<br />
klekne uperiv{i mu pi{tolj u glavu: Ivan se uspijeva osloboditi<br />
i na smrt probode Du{ana te bje`i njegovim d`ipom.<br />
Ubit }e i susjeda, a Stevanov unu~i} i nevjesta }e, kada ih<br />
Ivan susretne na kolima, napustiti starog Srbina i oti}i s njim<br />
d`ipom.<br />
Cijena `ivota izra`ava odre|eni senzibilitet za tragi~nost doga|aja<br />
i ekstremne situacije, kojoj ne nedostaje lagani epski<br />
okus, podr`an re`ijom. Sekundarna identifikacija likova ve-<br />
}inom je usmjerena na model katarze; bolni ispri~ani doga-<br />
|aji i njihovo razrje{enje u kona~nom »sravnjenju ra~una«<br />
ipak, ukupno gledaju}i, ne ostavljaju nas bez gor~ine koja<br />
nas poti~e na dublje razmi{ljanje: ako se Du{an i susjed, zaslijepljeni<br />
etni~kom mr`njom i okrutno{}u, ~ine najnesvjesnijim<br />
`rtvama Sjene, niti Stevan nije oslobo|en njezina utjecaja:<br />
stari seljak posjeduje odre|eni moral koji se temelji naro~ito<br />
na ~asti, tipi~noj za seosku civilizaciju koju predstavlja,<br />
no koja je popra}ena nekim proturje~jima, posebice povezano{}u<br />
s materijalnim dobrima: usprkos tome {to je u po-<br />
~etku {titio Ivana od sina Du{ana, od susjeda i od vojnika<br />
koji su ga tra`ili, i usprkos tome {to mu je obe}ao da }e ga<br />
osloboditi, ~im mu se sin kona~no vrati s boji{nice, kada ~etni~ki<br />
~asnik prijeti da }e mu konfiscirati sala{, Stevanova<br />
moralna odlu~nost pada i nakon sinova povratka nema vi{e<br />
hrabrosti da {titi Ivana. Ono {to je uspio napraviti, ipak, dovoljno<br />
je da ga spasi od »sravnjenja ra~una«. No niti to »sravnjenje<br />
ra~una« u potpunosti nas ne zadovoljava: ona gor~ina<br />
koju nam ostavlja ~ini nam se pozivom — mo`da implicitnim,<br />
no duboko potrebnim — da idemo dublje, prema ve-<br />
}oj svjesnosti koja }e nam omogu}iti da razumijemo kako<br />
potrebu ljudi za pravdom, tako i superiornu snagu oprosta i<br />
mira.<br />
TV-film Svaki put kad se rastajemo, prikazan sljede}e 1995.<br />
godine na Filmskom festivalu u Puli, osvojio je Zlatnu arenu<br />
za najbolju fotografiju (Tomislav Pinter) te za najbolji scenarij,<br />
kojega je napisao sam redatelj Lukas Nola. To je film<br />
usmjeren na psiholo{ku nelagodu i traume ratnih izbjeglica,<br />
s posebnom pa`njom posve}enom djeci; protagonistica ovog<br />
dugometra`nog filma je djevoj~ica iz Slavonije koja je u sukobu<br />
izgubila majku i kojoj otac odlazi na boji{nicu.<br />
Sr|a Orbani}, premda ne oklijeva kritizirati neke aspekte<br />
djela, priznaje i njegove prednosti: »Ono {to sjedinjuje film<br />
s ostalima koje smo vidjeli ove godine (...) je volja za izno{enjem<br />
svjedo~anstava, za bivanjem svjedokom hrvatske sada{njosti.<br />
(...) U tom je smislu i Nolin film manifestacija aktualne<br />
kulturne klime, u kojoj se, zbog zasi}enja povije{}u i mitologijom,<br />
vi{e ne uspijeva dati smisao i prava mjera individualnoj<br />
svakodnevici. Ovaj op}i kontekst ima porazne posljedice<br />
(...) uglavnom u op}oj nemogu}nosti glumaca da doli~no<br />
doprinesu interpretaciji filma. Budu}i da nedostaju<br />
izvorno ljudske koordinate filma, oni, jadnici, kao da lutaju<br />
164<br />
knjigom (...) Ono {to ih, me|utim, dijelom razlikuje ovaj od<br />
drugih vi|enih filmova jest odre|eni <strong>filmski</strong> senzibilitet i<br />
malo filmskog dobrog razuma koji se Noli ne mogu negirati.<br />
Poneki uspjeli intertekstualni citat, poneki dobro izmi{ljeni,<br />
poneki spontani trenuci...« 12 Orbani} u istom ~lanku »od<br />
drugih vi|enih filmova« u pozitivnom smislu isklju~uje<br />
Isprane Zrinka Ogreste iz 1995.<br />
Ivo [krabalo, koji je Noli na Akademiji dramskih umjetnosti<br />
u Zagrebu predavao dramaturgiju, 13 ovako govori o Svaki<br />
put kad se rastajemo: »S iskustvom vojnog policajca koji je<br />
slu`bovao na zagreba~kim ulicama u vrijeme protuzra~nih<br />
uzbuna, Nola je stvorio malu, impresivnu fresku sudbine<br />
oca-ratnika (kojega tuma~i redateljev brat, Filip Nola), koji<br />
dolazi u Zagreb kako bi potra`io skloni{te za svoju malu<br />
k}er (Iva @ivkovi}), budu}i da mu je `ena ubijena, a ku}a u<br />
slavonskom selu spaljena. Vode}i solidno pri~u punu emocija<br />
o lutanjima dvoje izbjeglica, Nola je dobro oslikao autenti~nu<br />
atmosferu Zagreba tijekom rata te je svim silama nastojao<br />
njih dvoje umetnuti u me|usobne odnose s nekoliko<br />
jedinstvenih i nezaboravljivih likova koji ne pripadaju bilo<br />
kojem stereotipu. Ovaj ratni okvir bez patetike je natopljen<br />
humorom i bizarnim situacijama, a da to ne smanjuje vrijednost<br />
po{tovanja prema sudbini raseljenih uslijed rata.« 14<br />
U jesen 1991. Stjepan [uran dolazi u Zagreb s k}eri Jagodom,<br />
kao izbjeglica iz svog slavonskog sela. Njih dvoje su u<br />
glavnom gradu smje{teni kod ro|akinje Melite. Stjepan, bez<br />
obzira na ~injenicu da je juna~ki branio svoje selo i da je<br />
ostao udovac, biva pozvan na boji{nicu. Melita, kojoj je ve}<br />
te{ko paziti na samu sebe, ne mo`e paziti i na Jagodu: ona<br />
~ak tijekom histeri~nih kriza vi~e na djevoj~icu, da ne podnosi<br />
njezino prisutnost te je naposljetku daje u siroti{te za<br />
izbjeglice. Dugi kadrovi ogromne dvorane siroti{ta u kojemu<br />
su djeca prakti~no prepu{tena sama sebi pokazuju nam depresivnu<br />
prazninu. Djeca provode vrijeme sva|aju}i se me|u<br />
sobom i Jagoda postaje metom izljeva bijesa ostalih: djeca joj<br />
ka`u kako su ~ula da je njezin otac dezerter, a ona se, budu-<br />
}i da nema vijesti o ocu niti zna {to bi odgovorila, zatvara u<br />
sebe. Jedna mlada socijalna radnica po~inje brinuti o njoj i<br />
pru`ati joj prisnost koja joj je potrebna, bez obzira na ~injenicu<br />
da je ravnateljica upozorava kako na isti na~in mora postupati<br />
sa svih tri stotine i vi{e djece u siroti{tu te da ne smije<br />
preferirati ni jedno od njih. Na kraju sti`e vijest o o~evu<br />
povratku s boji{nice pa se Jagoda i Stjepan mogu ponovno<br />
zagrliti.<br />
Film gledatelju nudi mogu}nost sekundarne identifikacije na<br />
asocijativnom modelu (za u biti realisti~ni karakter na~ina<br />
predstavljanja i njegova sadr`aja) i modelu katarze te svjedo-<br />
~i o situaciji ekonomskog nedostatka i psiholo{ke neudobnosti<br />
u kojoj se osobe ~esto nalaze tijekom rata. ^ini nam se<br />
da je problem na razmatranje kojega nas film manje ili vi{e<br />
eksplicitno poziva egoizam kojemu ljudi i ustanove suvi{e<br />
~esto podlije`u (znakovita je nedovoljna predanost, ako ve}<br />
ne i indiferentnost, koju pokazuju ustanove poput siroti{ta i<br />
ureda za izbjeglice kojima bi najvi{e na srcu morala biti sudbina<br />
onih koji su najnesretniji), odnosno op}e zatvaranje ljudi<br />
u bezosje}ajnost i nesvjesnost prema boli drugih, ali i samih<br />
sebe. U tom smislu, kolektivna stvarnost 1994. o kojoj<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.
Change language