Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 183 do 185 Pavi~i}, J.: O Franji Fuisu<br />
terarnost« koja je i prema mi{ljenju suvremenika bila boljka<br />
hrvatskih filmova jo{ dugo nakon Drugoga svjetskog rata.<br />
Zakon rieke i s tematske je strane zanimljiv kulturnopovijesni<br />
materijal. S obzirom da je predlo`ak pisan i nu|en jednoj<br />
nacisti~koj propagandnoj ispostavi, upravo je zapanjuju}e<br />
koliko Fuisov tekst odudara od ideologije i sustava vrijednosti<br />
tada{njeg dru{tva. Te{ko je re}i je li Fuis bio politi~ki nerealan,<br />
je li tekst pisao s vjerom u neka bolja kasnija vremena<br />
ili je ideolo{ka atmosfera oko Hrvatskog slikopisa bila liberalnija<br />
no {to je bilo dru{tveno okru`je — {to god od toga<br />
bilo istina, ~injenica je da je Fuisov Zakon rieke scenarij koji<br />
sadr`i gotovo sve programatske elemente socrealizma, a po<br />
impliciranoj ideologiji stoji nagla{eno lijevo. Mnogo je dodirnih<br />
to~aka ortodoksnog socrealizma i Zakona rieke. Jedna<br />
od njih je i glavni junak, in`enjer koji gradi branu (motiv<br />
koji se desetlje}e i pol kasnije pojavljuje u Bauerovu Samo<br />
ljudi). Socrealisti~ki miri{e i temeljna dramska tenzije izme-<br />
|u onih koji zagovaraju napredak i raskid s tradicijom, i<br />
onih koji zagovaraju kontinuitet (donekle prisutan i u mnogim<br />
poratnim filmovima — Nije bilo uzalud Nikole Tanhofera,<br />
Prometej s otoka Vi{evice Vatroslava Mimice i dr.). Tipi~no<br />
socrealisti~ki, postoji i melodramski zaplet u kojem se<br />
glavna junakinja zaljubljuje u pregaoca/tehnokrata, zagovornika<br />
dru{tvenih promjena. Figure protivnike su lugar (dakle,<br />
dr`avni ~inovnik kojeg na djelovanje poti~u politi~ari) te<br />
vra~ara (predstavnica starih vjerovanja, praznovjerja, ali i religije<br />
kao takve) ~ime se Zakon rieke uklapa u socrealisti~ku<br />
formulu po kojoj su po`eljni negativci klasni neprijatelji, te<br />
vjera kao »opijum za narod«. Lugara Fuis etiketira tipi~no<br />
komunisti~kom formulacijom, kao »malogra|ansku inteligenciju«.<br />
Zanimljiv je i Fuisov izrazito negativan prikaz (o~ito<br />
starojugoslavenske) strana~ke politike, prikaz koji bi se<br />
morao jednako militi kako komunistima u {umi, tako i usta-<br />
{ama na vlasti u Zagrebu. Ipak, vjerojatno ponajvi{e socrealisti~ki<br />
motiv Zakona rieke jest zavr{na »Pjesma radu«, koju<br />
u finalu filma trebaju pjevati lonjski seljaci, slave}i progres.<br />
Daniel Rafaeli} uo~ava va`nost ove pjesme za ideolo{ko razumijevanje<br />
filma, pa je u studiji posebno isti~e. Pjesma je<br />
ve} po naslovu socrealisti~ka, a takav joj je i tekst. U njoj<br />
Fuis najavljuje kako »Ve} je~i glas kroz polja! / Vremena javljaju<br />
se bolja!« te u nastavku navije{ta:<br />
Jer pro|e dobra mraka / Na rad! Na Rad! Na Rad! / Sve<br />
mi{ice junaka! / Svi gore glave! Zasucite rukave! Glas<br />
rada zove! Uzmi bat! Srp i mlat! Branu, plug! Bio star! Ili<br />
mlad! Svak na rad!<br />
Te jo{ kasnije:<br />
I grad i svako selo! Svi slo`no i veselo! Na rad! Na rad!<br />
Na rad!<br />
Rije~ je, ukratko, o radnoj budnici koja u mnogome podsje-<br />
}a na kasniju socrealisti~ku himnu radu »Da nam `ivi rad«,<br />
popularnu u razdoblju socijalizma, a {to je jo{ za~udnije, pjesma<br />
~ak i uklju~uje ideolo{ki amblem komunisti~kog pokreta<br />
(»srp i mlat«, odnosno ~eki}!), dakle one politi~ke opcije<br />
koju u tom trenutku gerilski vojuje protiv re`ima koji je <strong>Hrvatski</strong><br />
slikopis imao ideolo{ki potpomagati.<br />
Ovi jaki socrealisti~ki elementi u Zakonu rieke sami su po<br />
sebi kulturnopovijesni kuriozitet. No, oni su i vi{e od toga<br />
— mogu, naime, poslu`iti kao povod da se problematiziraju<br />
definicija i izvori{ta socrealizma u hrvatskoj (i jugoslavenskoj)<br />
poslijeratnoj kinematografiji i kulturi op}enito. Ova<br />
recenzija nije mjesto za takvu problematizaciju, stoga bih se<br />
ograni~io samo na postavljanje pitanja koja iz Zakona rieke<br />
proizlaze.<br />
Franjo Fuis svoj scenarij nije radio za potrebe komunisti~kog<br />
sustava, dakle njegov »socrealizam« nije bio normativno diktiran<br />
poput onog u poratnim filmovima. U ambijentu gra-<br />
|anskog, a potom i nacisti~kog Zagreba, Fuis je te{ko mogao<br />
do}i u direktni doticaj s proizvodima sovjetskog socrealizma.<br />
Fuis, bar prema danas dostupnim podacima, nije bio<br />
formalni ~lan KP, a ~ak i da je i bio, te{ko da bi ga socrealisti~ke<br />
dogme obvezivale, s obzirom da u okru`ju sukoba na<br />
knji`evnoj ljevici one nisu uhvatile osobito {irokog maha u<br />
prijeratnoj zagreba~koj kulturi. Otkud onda tako sna`an pe-<br />
~at socrealizma u tekstu u kojem pojavljivanje takvih motiva<br />
i tema ne samo da nije bilo politi~ki oportuno, nego upravo<br />
obratno? Postoje li u hrvatskoj i inozemnoj socijalnoj literaturi<br />
izme|u dva rata izvori{ta onog {to mi danas pojednostavljeno<br />
definiramo kao re`imski socrealizam? Grije{imo li<br />
kad socrealisti~ke formule i stereotipe u filmovima ~etrdesetih<br />
i pedesetih pripisujemo isklju~ivo partijskom diktatu, odnosno<br />
imitiranju sovjetske recepture? Jesu li one ipak ukorijenjene<br />
u nekim zasadama hrvatske kulture tridesetih? Je li<br />
socrealizam zapravo slo`eniji kulturnopovijesni problem<br />
nego {to naoko izgleda?<br />
To su, dakako, pitanje na koja }e odgovoriti nadolaze}i istra-<br />
`iva~i. Objavljivanje Zakona rieke, te temeljita popratna Rafaeli}eva<br />
studija, u tome su im izvrstan poticaj i izazov.<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.<br />
185
Change language