You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 11 (2005), br. 42, str. 33 do 38 Kova~, G.: Mu{ka posla<br />
metra. Jer koliko se god autori okretali videozapisima svojih<br />
filmova i opravdavali se kako je videoformat upravo savr{en<br />
medij za realizaciju njihove ideje, ne mo`emo ne zapaziti koliko<br />
je u biti jako nastojanje redatelja da njihovi filmovi snimljeni<br />
videom ostave dojam, uz pomo} raznoraznih <strong>filmski</strong>h<br />
efekata digitalnih monta`a, da su snimljeni na filmskoj vrpci.<br />
To doista daje lo{ privid. Osim toga, preletimo li malko<br />
pogledom po katalozima nekih inozemnih festivala, vidjet<br />
}emo da je velik dio produkcije kratkoga metra snimljen videom,<br />
no, isto je tako jo{ ve}i dio snimljen na filmskoj vrpci.<br />
I ta mala koli~ina ~injenica dovodi nas do zaklju~ka kako<br />
je hrvatska kratka forma, u biti, forma velikih kompromisa,<br />
odricanja i prilagodbi, a najmanje forma sustavne brige kulturnih<br />
ustanova.<br />
Izbacimo selektirani film!<br />
Iako je festival imao bogat {estodnevni pretprogram sastavljen<br />
od recentnih portugalskih kratkometra`nih igranih filmova,<br />
programa inozemne i doma}e eksperimentalne produkcije<br />
te recentnih hrvatskih dugometra`nih filmova, najvi{e<br />
se ipak o~ekivala ovogodi{nja nacionalna konkurencija.<br />
No, festival je zapo~eo, na `alost ili na sre}u organizatora,<br />
ekscesom vezanim uz film koji se naknadno pojavio u konkurenciji.<br />
Iako smo ve} spomenuli kako je za predsjednika<br />
festivala bitno imati zanimljivu figuru ~ija elokventnost<br />
mami novinare, s druge je pak strane bitno imati i kakav eksces,<br />
bilo namjeran bilo slu~ajan, kojim festival dobiva jo{<br />
ve}u medijsku pozornost. Novine su doista najvi{e pisale o<br />
dogodov{tini u kojoj su sudjelovale mlade i stare redateljske<br />
snage. Rije~ je o apsolventu Akademije Goranu Devi}u i Petru<br />
Krelji, a pri~a je poznata: Devi} daje ostavku na mjesto<br />
selektora dokumentarnoga filma jer direkcija bez njegova<br />
znanja u program naknadno uvr{tava Kreljin film Maratonac.<br />
Iako je o neuvr{tavanju Kreljina filma, kao i o Devi}evoj<br />
ostavci gotovo sve ve} re~eno, jedna neozbiljnost festivalske<br />
direkcije vezana uz taj slu~aj nije nam mogla promaknuti.<br />
Dio ~l. br. 5 Pravilnika ovogodi{njih Dana ka`e: »Direkcija<br />
festivala zadr`ava pravo iznimno, konsenzusom svih<br />
~lanova, uvrstiti i stanoviti broj naslova koji nisu pro{li postupak<br />
prethodne selekcije.« Pravilo je ~isto i jasno, ali zavirimo<br />
li u pravilnike Dana od prije godinu, dvije, takvo pravilo<br />
ne stoji ni u jednom ~lanku. Ispada da je ono utvr|eno<br />
tek ove godine, upravo kada se doga|a pri~a sa Kreljinim filmom.<br />
Vrlo neprofesionalna gesta direkcije festivala kojoj jedan<br />
film mo`e mijenjati pravila u posljednji trenutak. Ipak<br />
naj`alosnije je od svega {to se tako ne{to slomilo preko velikog<br />
hrvatskog dokumentarista Petra Krelje. Mo`da sljede}e<br />
godine, u posljednji trenutak, iskrsne neki novi ~lanak u kojem<br />
}e direkcija imati pravo izbaciti, recimo, prethodno selektiran<br />
film.<br />
Mirta nas nije nau~ila<br />
No, okanimo se festivalske politike i vratimo se festivalskim<br />
filmovima. Igrana konkurencija rijetko nas kada osvoji vrlo<br />
dobrim ili odli~nim filmovima. Prosje~nost je, na `alost,<br />
ocjena i ovogodi{nje igrane selekcije. Kao uvod u program<br />
igranih filmova po~a{}eni smo pomalo zaboravljenim, ali<br />
odli~nim filmom Mirta u~i statistiku. Pogre{ka je organiza-<br />
34<br />
tora {to je film Gorana Duki}a iz 1991. prikazala na samu<br />
otvaranju festivala, neposredno prije projekcije filmova<br />
Snje`ane Tribuson (Pod vedrim nebom) i Jasne Zastavnikovi}<br />
(Zadnji dan ku}nog ljubimca), zasjeniv{i tako cijelu igranu<br />
konkurenciju, jer rije~ je o ponajboljem hrvatskom kratkom<br />
igranom filmu i glede kvalitete ideje i scenarija jo{ nedosegnutu.<br />
Ta ~injenica tako|er ukazuje na zabrinjavaju}u<br />
krizu kratke igrane forme, a kada pri tome najlo{iji igrani<br />
film, ujedno i najlo{iji film festivala, do|e iz produkcije<br />
HRT-a, doista je vrijeme za uzbunu. Od osam filmova u konkurenciji<br />
donekle je zanimljiv film mlade i darovite Jasne<br />
Zastavnikovi} nastao prema scenariju Ivana Vidi}a (ideja i<br />
scenarij sli~ni su njegovu kazali{nom komadu Veliki bijeli<br />
zec). Redateljica pri~u o nefunkcionalnoj i deformiranoj obitelji<br />
izgra|uje na nizu tragikomi~nih motiva, ~ime `eli naglasiti<br />
egzistencijalni ko{mar mlade djevojke.<br />
No, iako je redateljica Zastavnikovi} prepoznatljiva po svom<br />
’uvrnutom’ stilu, najve}a slabost filma le`i u stilskoj prenatrpanosti,<br />
ali i u scenaristi~koj nedora|enosti. Tribuson pak<br />
radnju svoga kratkog filma smje{ta u jednu gradsku no} u<br />
kojoj se doga|a neobi~an susret osamljenoga ~eterdesetogodi{njega<br />
pekara Martina (Dra`en Kühn) i mlade djevojke<br />
(Leona Paraminski), koja poku{ava do}i do novca za drogu.<br />
Njih dvoje na kratko }e se zbli`iti i potom }e ih ubrzo rastaviti<br />
njezina smrt, a Martin }e iz ljubavi prema njoj preuzeti<br />
krivnju za njezina nedjela. Redateljica se tim filmom odmaknula<br />
od, za nju, prepoznatljivih tragikomi~nih likova prikazuju}i<br />
ovaj put samo tragi~nost junaka na{e svakodnevice.<br />
Iako nas film na trenutke uspijeva uvu}i u atmosferu osamljenosti<br />
i izgubljenosti, {to je posebno zasluga odli~noga<br />
Kühna i snimateljskog rada Branka Linte, na`alost, film je u<br />
kona~nici naivan i predvidljiv.<br />
Vlado Zrni} u filmu Kap po kap tako|er progovara o tragi~nim<br />
junacima svakodnevice, ali ovaj put tipi~nima za hrvatsku<br />
zbilju. Rije~ je o povratniku iz Domovinskog rata koji<br />
boluje od PTSP-a. Snimljen ve}inom u interijerima, pun za-<br />
~udnih kadrova, film uspijeva, sjajnom kamerom Borisa Poljaka,<br />
posti}i klaustrofobi~nu i bezizlaznu atmosferu ~ovjeka<br />
u patnji. Iako je u potpunosti jasno kako je nakana bila napraviti<br />
~isto impresionisti~ki film u kojem je kamera u funkciji<br />
unutra{njih pro`ivljavanja glavnoga lika, ipak je rije~ o<br />
igranom filmu prazna hoda kojem u dvadeset minuta trajanja<br />
nedostaje razvijenija filmska pri~a. Boylift idejno je najzanimljiviji<br />
film u igranoj konkurenciji. Film prikazuje kako<br />
~ovjekova tvrdoglavost i inatljivost prema drugima nema<br />
granica, pa ~ak kada je u pitanju stvar poput, u ovome slu-<br />
~aju, dizala. [teta je {to film Vanje Turkovi}a izvedbeno nije<br />
na kvalitetnijoj razini i {to, recimo, nije snimljen na filmu.<br />
Epopeja o bureku mladih srednjo{kolaca Luke Hrgovi}a i<br />
Marina Bu{i}a zgodna je parodija gotovo identi~nih scena<br />
uzetih iz <strong>filmski</strong>h klasika kao {to su Chaplinova Potraga za<br />
zlatom ili Hitchcockov Psiho i suvremenih filmova poput<br />
Otima~a izgubljenog kov~ega, Ramba ili Gospodara prstenova.<br />
Autori kao predmet poruge iskori{tavaju poznate motive<br />
u navedenim filmovima, zamjenjuju}i ih burekom od sira.<br />
Iako je tehni~ki dio filma za svaku pohvalu, rije~ je u biti o<br />
tipi~noj srednjo{kolskoj zafrkanciji, {to je za autore odli~na<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 42/2005.
Change language