Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Uzelac, Vilko Gecan, Marijan Trepše i Vladimir Varlaj), a koje
su bile obilježene i s mnogo osobnoga, nekoliko je prostorno i
vremenski različitih čimbenika utjecalo presudno. Ponajprije,
veliko značenje imalo je slikarstvo Miroslava Kraljevića
i njegova interpretacija cézanneizma, posebice vidljiva u
djelima iz njegova pariškoga razdoblja koja se odlikuju srodnim
koloritom (u krajolicima), cézanneističkim aranžmanom (u
mrtvim prirodama), ali i pokušajima konstrukcije i promišljenog
komponiranja na Cézanneov način. Upravo je promatranje
Cézannea kroz prizmu Kraljevićevih ostvarenja umnogome
izgradilo likovni identitet ove važne dionice Proljetnog salona.
Drugi važan izvor cézanneizma za protagoniste Proljetnog
salona bio je njihov studijski boravak u Pragu. Utjecaj Praga
postao je tako ključan za hrvatsko slikarstvo prvih poslijeratnih
godina – Uzelac, Gecan, Trepše i Varlaj, poznati pod neformalnim
imenom praške četvorice, u Pragu su prihvaćali cézanneističke
poticaje, ali i odjeke ekspresionističkog ozračja. Ipak, nisu
imali sposobnosti aktivnije sagledavati vrhunce čeških
avangardnih kretanja, pa je utjecaj profesora Jana Preislera s
praške Akademije, predstavnika češkog simbolizma koji se tada u
svojemu radu oslanja na Cézanneove postavke, bio vidljiv upravo
u usvajanju temelja Cézanneova načina, osobito na krajolicima
Milivoja Uzelca, ali i Vilka Gecana. Kratkotrajno fokusiranje
na Cézanneova iskustva bilo je tako presudno i za razvitak
pojedinih opusa, ali i općih razvojnih usmjerenja hrvatskoga
slikarstva – ova asimilacija jedne od vitalnih točaka slikarskog
moderniteta značila je važnu dionicu kontinuiteta, posebice
znamo li da je cézanneizam shvaćen kao temelj s kojega su se
razvijala raznolika stilska kretanja, od kubističkih htijenja, preko
magičnog realizma, neorealizma do neoklasicizma. Vjerojatno je
upravo specifično shvaćanje toga temelja spriječilo intenzivnije i
100