Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Među poklonicima nove riječke politike i avanturističkog
miljea s maršem iz Ronchija pojavio se 1919. legionar Umberto
Gnata21 koji se, osim slikarstvom, kiparstvom i arhitekturom,
bavio inovatorskom zamisli aparata sinkromofona kojim bi se
zvukovi i tonovi pretvarali u obojenu svjetlost prikazivanu
na ekranu. Tu njegovu umjetničku opsesiju može se povezati
s futurističkim pokušajima koje je provodio muzički futurist
Luigi Russolo u svojoj L’arte dei rumori (1913.), izmišljajući za
performanse instrumente za buku (intonarumori).
Rijeka je nakratko za neke ardite i legionare futuriste bila
doslovno Città di vita. Izazovima građanstvu i stanovnicima
Rijeke bila su uz mnoge ispade i razna društva poput onog Circolo
dell’Assurdo i nadimci koja su bili u modi: Fiamma, Fiammeta,
Lodoletta. Mnogi su od tih aktivista zbog svog ekstremizma u
Rijeci boravili tek nekoliko mjeseci, nakon čega su zamoljeni
da je napuste zauvijek (Carli, Kochnitzky), nastavivši svoje
futurističko djelovanje u Milanu i drugdje. Ali, ni D’Annunzijeva
država nije dugo potrajala, tek do intervencije talijanske
regularne vojske i Krvavog Božića 1920., kada je Rijeke postala
Città di morte.
Međuratna riječka llikovna scena
Nakon futurističkog kaosa i odlaska arditske legionarske vojske
iz grada, nakon aneksije Rijeke Italiji 1924., te nakon uspostave
koliko toliko normalne životne kolotečine krajem trećeg
desetljeća, nekolicina se riječkih mlađih umjetnika nametnula
i bila željna novih ideja i novog izraza koji ih je sve zanimao,
a kojeg možemo podvesti pod lokalnu inačicu (V. Maleković)
odjeka centralnoeuropskih kubokonstruktivističkih težnji, kao
i zemljopisno najbližeg područja utjecaja, sjevernotalijanske
futurističke umjetnosti Venecije-Giulije i Friulija. S tog su
21 Umberto Gnata (Braganze
1879. - Rim 1955.) rano
je ostao bez roditelja,
učio slikati, te preselio u
Torino gdje 1906. otvara
studio. Kasnije upisuje
Likovnu akademiju u Firenci
(akt, klasa G. Fattori), a
između 1911. I 1913. radi na
oblikovanju sinkromofona,
aparatu za sinkronizaciju
tona i boje, kojim dospijeva
u Isis Film u Genovi. Bavio
se ilustracijom, slikarstvom,
kiparstvom i arhitekturom.
Kao tridesetsedmogodišnji
dobrovoljac odlazi u
Prvi svjetski rat, a na
Krasu dolazi u kontakt s
D’Annuzijem. Slijedi ga
u osvajanju Rijeke gdje
će procvasti njegova
politička i umjetnička
karijera. Izradio je više
ilustracija, slika i skulptura
političkoga sadržaja, te
1924. i trijumfalni slavoluk
za proslavu pripajanja Rijeke
Italiji. Godine 1935. odlazi iz
Rijeke u Veneciju, Genovu
te konačno u Rim, u kojem
će i umrijeti.
77 daina glavočić — d’annunzio i riječki futurizam