Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

– Augustea Rodina i Adolfa von Hildebranda, a u odnosnu prema
Michelangelu, povijesnome uzoru kojega su oba podjednako
isticali, te zaključuje:
“So we are faced with the paradoxical situation that the sculptor
(Auguste Rodin, op.a.) who misinterpreted Michelangelo was able
to catch a good deal of his creative passion while the other (Adolf
von Hildebrand, op.a.) who really knew what Michelangelo was
trying to achive, produced works that were divorced from him by an
unbridgeable gulf.” 33
Imperativ ljudskoga tijela, kojeg je njegovao Ivan Meštrović
i to u vremenu kada se javljaju najradikalniji umjetnički iskazi,
činio se dijelu njegovih suvremenika anakronim. Mogli bismo
se složiti kako je Meštrovićevo djelo udaljeno od neretinalnih
pristupa umjetničkoj aktivnosti, kakvog će ubrzo započeti
razrađivati primjerice Marcel Duchamp brandiranjem readymade
objekta. Kada govorimo o “objeku”, već će Carola Giedion
Welker zapisati kako uvođenje tog termina u područje skulpture
zahvaljujemo kubizmu. Ističući u tom smislu pionirsku ulogu
Fernanda Légera, Welkerova navodi njegove riječi: “C’est le
Cubisme qui a imposé l’objet au monde. La grande formule, c’est
l’objet.“ 34
Je li produkcija Ivana Meštrovića bila ‘ne-moderna’?
Narativna potka, obilježena političkom interesnom sferom,
postajala je odsudnim elementom prosuđivanja novog ciklusa
skulptura Ivana Meštrovića, dočim su interpretacije kvalitete
njegovih oblika bile malobrojne. Citirat ću talijanskog kipara
Artura Martinija, velikog štovatelja Meštrovićevog kiparstva,
koji jasno determinira njegovu kiparsku problematiku:
“Once they have fulfilled the function of propaganda for which
they were born and for which they have vaguely continued to
138
33 Rudolf Wittkower,
Sculpture, processes and
principles, London: Penguin
Books, 1977: 245.
“Dakle, suočeni smo s
paradoksalnom situacijom
da je kipar (Auguste Rodin,
op.a.), koji je pogrešno
shvatio Michelangela, u
velikoj mjeri uspio doseći
njegovu kreativnu strast,
dok je drugi (Adolf von
Hildebrand, op.a.), koji
je doista znao što je
Michelangelo pokušavao
postići, izveo radove koji
su od njega bili razdvojeni
nepremostivim jazom.”
34 Giedion-Welcker (1961.): 11.
“Bio je to kubizam koji je
svijetu nametnuo objekt.
Velika formula ñ to je objekt.”