Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

istoimene skulpture. Paul Gsell će to Rodinovo djelo kasnije
nazvati Celle qui fut la belle heaulmière, prema poemi Françoisa
Villona, naglašavajući upotrebom prošloga glagolskoga vremena
njegov antinomijski karakter. Sličnom tematikom bavili su se
i Rodinovi učenici i suradnici Camille Claudel i Jules Desbois.
Umjetnici prikazuju estetiku staroga ljudskog tijela računajući
na višestoljetnu tradiciju prikaza jedrih tijela zaodjenutih
travestijama naslova. Ova tijela predstave su tjelesnih promjena,
koje izazivaju reakciju. Mada su Meštrovićeve skulpture
Starica i Nevinost razdvojene nedvojbeno je da pripadaju istome
kiparskom konceptu.
Korespondencija koja se čuva u Musée Rodin u Parizu
svjedoči o poštovanju kojeg je Ivan Meštrović osjećao prema
francuskome majstoru. 49 Mada bismo ga mogli promatrati i iz
rakursa čistog pragmatizma, važno je napomenuti Meštrovićevu
molbu Rodinu za kratki uvodnik u katalogu njegove samostalne
izložbe na bečkoj Secesiji 1910. godine. Sumnjajući u sposobnost
publike da ispravno akceptira njegovu recentnu produkciju,
potaknutu idejom južnoslavenskog ujedinjenja, Ivan
Meštrović računa na autoritet francuskoga kipara, ističući kako
relevantnim drži isključivo njegovo mišljenje. Iako je Rodin
prihvatio sročiti nekoliko riječi, njegov tekst na koncu nije
tiskan u katalogu izložbe.
Navedena korespondencija važan je izvor podataka o
fascinaciji Ivana Meštrovića djelom Augustea Rodina. Posjetivši
njegovu izložbu u Rimu posebice ga se dojmilo djelo La
Voix Interieure, o čemu piše Rodinu izražavajući veliku želju
posjedovati sadreni odljevak tog djela. Rodin mu odljev djela
poklanja, no Ivan Meštrović ga nikada nije uspio preuzeti. Ne
treba zaboraviti kako Ivan Meštrović u to vrijeme nije imao
trajniju adresu, a i vrijeme je bilo obilježeno nepovoljnim
150
49 Vesna Barbić, “Lettres
d’Ivan Meštrović a Auguste
Rodin”, Annales de l’Institut
français de Zagreb 22,
1970-1971: 15-19.