Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Početkom 20-tih godina prošlog stoljeća, moderna
umjetnost postaje središnjim tokom hrvatske likovne
scene. Usporedo s njezinim etabliranjem u poziciju
dominantne oblikovne paradigme nacionalne
umjetnosti, artikuliraju se i kritički diskursi avangardi, koji,
uz bitno drukčije razumijevanje samoga pojma umjetnosti,
nude i drukčiju koncepciju njezinoga odnosa prema društvenoj
stvarnosti. Zenitizam i dadaizam, umjetnički fenomeni o
kojima je riječ, bili su relativno kratkoga vijeka, zbog čeg je i
njihov utjecaj na cjelinu domaće likovne scene bio je gotovo
neznatan. Marginalna pozicija i nemogućnost da izazovu
značajnije promjene u konfiguraciji odnosa moći na kulturnoj
sceni svoje lokalne zajednice, ukazuje na njihovu neospornu
srodnost s nizom istovremenih avangardnih pokreta srednje
i jugoistočne Europe čiji je nastanak usko vezan uz socijalne
i kulturne promjene u razdoblju oko Prvoga svjetskoga rata.
U tom su smislu i zenitizam i domaća varijanta dadaizma
odgovor na burna povijesna zbivanja i društvene lomove unutar
svih tadašnjih europskih društava suočenih s zastrašujućim
posljedicama ratnih razaranja, revolucija, raspada višestoljetnih
imperija i uspostave novih država.
41 darko šimičić — strategija u borbi za novu umjetnost. Zenitizam i dada u srednjoeuropskom kontekstu