Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

kosa. Takav je prizor kod ćudorednog građanstva izazivao
mnogostruke asocijacije, od kojih ponajprije onu na prikaz
bludnice. To nije bio akt jedroga tijela, koje putenošću upućuje
na iščitavanja kakvoga alegorijskog prizora, kudikamo manje
lascivnoga. Na tome spomeniku ne pronalazimo alegorijsku
travestiju, već iznošenje “gole” istine prezrene mlade djevojke.
Napetost, borba, patnja što ih čitamo na ovom reljefnom prikazu,
sasvim su u ozračju filozofije Arthura Schopenhauera.
Bilo bi netočno pripisati zasluge za prve nepovoljne
reakcije na “ružno” u hrvatskome modernom kiparstvu Ivanu
Meštroviću. U tom smislu već je Robert Frangeš Mihanović
postao svojevrsni enfant terrible, barem iz perspektive svoga
dobročinitelja Izidora Kršnjavog, a nakon izvedbe njegova
prvoga javnoga spomenika – Spomenik palim domobranima
78. Šokčevićeve pukovnije – u Osijeku (1897.). No, Kršnjavi je
detektirao krivca za tu sklonost ružnoći:
“… otkad je Rodin na svoj spomenik Gradjana Calais-a stavio red
gadnih otrcanih prosjaka, sve je moguće; sve se čini dozvoljeno“ …
„Napraviti posve ružan spomenik ružan sa svih strana, pretjeran,
neistinit, nemarno izrađen – mnogo je dakako laglje i jednostavnije.
Ako to tko ne odobrava on je tiranin, ako tko ne razumije njemu se
kaže; eto to je secesija. Punctum!” 23
Izidor Kršnjavi očito je konsterniran otklonom njegova
štićenika od tradicionalnih načina prikazivanja. 24 Iz gornjega
navoda moguće je iščitati kontrast između “mladih” i “starijih”,
a po modelu bečkoga secesijskog stanja. Naglasimo kako će se
Frangešova kiparska vještina razviti kroz sljedećih nekoliko
godina, te ispoljiti u reljefu Filozofija, četvrtom alegorijskom
prikazu rađenom za Svečanu dvoranu zgrade Odjela za
bogoštovlje i nastavu u Zagrebu. Reljef se odlikuje vrsnom
gradacijom kiparske mase. Kompozicija mu je određena
130
23 Ana Adamec, Kiparsko
stvaralaštvo Rudolf Valdeca
i Robert Frangeš Mihanovića,
Zagreb: Gliptoteka
Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti,
1972: 7.
24 Objašnjavajući prvu figuru
u akciji cjelokupnog
hrvatskog kiparstva,
odnosno način srastanja
detalja i narativnih
dijelova ovog spomenika
u homogeniju masu što na
svojevrstan način i definira
njegovu modernost, Ive
Šimat Banov definira korak
naprijed cjelokupnog
kulturnog prostora kojemu
pripada. O tome vidjeti: Ive
Šimat Banov, Robert Frangeš
Mihanović, prilog povijesti
modernog hrvatskog
kiparstva, Zagreb: Art
Studio Azinović, 2007.
Ivan Meštrović,
Zdenac života, 1905.,
fototeka Galerije
Meštrović, Split