Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

područja u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, preko
izložaba i literature, utjecali na riječke autore umjetnici poput
Giacoma Balle, Fortunata Depera, Prampolinija, Umberta
Boccionija, Luigija Russoloa te neki tršćanski autori koji su u
svojoj sredini bili u sličnom položaju kao i riječki, ali su do njih
– s obzirom na Trstu bliža jača duhovna zračenja iz većih središta
poput Milana, Gorice i Padove - utjecaji stizali brže, izravnije i
snažnije.
Uzimajući u obzir riječku političku situaciju i pripadnost
Mađarskoj prije Prvoga svjetskog rata te akademsko školovanje
u Budimpešti dvaju najistaknutijih umjetnika tzv. riječke
avangardne grupe, Romola Venuccija i Ladislaoa de Gaussa, ne
treba isključiti ni utjecaj ideologije i načina rada mađarskog
aktivizma odnosno budimpeštanske grupe Osmorice (Nyolcak:
Berèny, Cigány, Czóbel, Kernstock, Márffy, Orbán, Pór, Tihany)
koja je imala zapažene domaće i inozemne nastupe svojih
predstavnika za koje se može pretpostaviti da su, kao i ažurni
međunarodni časopisi Ma i Tett, bili poznati i nadobudnim
riječkim studentima likovne Akademije u Budimpešti.
Iako je Rijeka oduvijek bila smještena na hrvatskom tlu,
taj je grad zbog povijesnih zbivanja i politike povremeno bio
izvan hrvatskih granica i uprave. Tako je bilo i u međuratnom
razdoblju, kada je Rijeka potpala pod Italiju pa s hrvatskom
(zagrebačkom) likovnom scenom toga razdoblja, zbog
političke situacije i zemljopisnih odrednica, nije imala gotovo
nikakvih doticaja, kao ni s Pragom i tamošnjom pojavom
vrlo zanimljivog češkog kubizma (B. Kubišta, E. Filla, O.
Guttfreund, A. Prochazka, V. Beneš, J. Čapek, K. Teiges), s kojim
su se neposredno susreli u svojim dužim ili kraćim boravcima
onodobni zagrebački, odnosno hrvatski, umjetnici Uzelac, Varlaj,
Gecan ili Trepše, sudionici poticajnog Proljetnog salona.
78