Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Trbuljak će potvrditi i dalje dominantnu poziciju modernističkog
sustava umjetničkih vrijednosti, te ukazati na činjenicu da se u
njegovoj pozadini nalaze interesi muzejsko-galerijskih institucija,
tržišta umjetnina i svih ostalih segmenata institucionalne
strukture svijeta umjetnosti iz čijeg sinergijskog djelovanja
proizlazi odluka što jest, a što nije umjetničko djelo, odnosno tko
jest, a tko nije umjetnik. Anticipirajući teorijska objašnjenja
značenja pojmova kulturnog i simboličkog kapitala, Trbuljak će
navedenim radovima postaviti niz važnih etičkih pitanja vezanih
uz socijalne okolnosti recepcije i evaluacije umjetničkog djela,
koja su i danas – ili posebno danas – jednako aktualna. Kritički i
ironičan odnos prema različitim aspektima institucionalizacije
umjetnosti, ostat će konstanta njegova umjetničkog djelovanja
o čemu podjednako svjedoče i Trbuljakova retrospektivna izložba
iz 1981. godine, sastavljena od plakata-izložaka s njegovih
dotadašnjih samostalnih nastupa, čiji je tekstualni sadržaj: “Ne
želim pokazati ništa novo ni originalno /1971./ činjenica da je
nekome dana mogućnost da napravi izložbu, važnija je od onoga
što će na toj izložbi biti pokazano /1973./ Ovom izložbom
održavam kontinuitet u svome radu” /1979./, primjer su jednog
od najuvjerljivijih i najdosljednije provedenih individualnih
umjetničkih programa iz konteksta nove umjetničke prakse u
čitavom hrvatskom/jugoslavenskom kulturnom prostoru. Takvu
ocjenu dodatno argumentira i Trbuljakov rad izložen na
Venecijanskom biennalu 2005. godine, kojim se umjetnik
diskretno, ali kritički razorno referira na činjenicu izostavljanja
svojih radova iz jugoslavenske selekcije pokazane na istoj
likovnoj priredbi 1976. godine.
Osim prostornih intervencija, teorijskih analiza jezika
i ispitivanja tenzija između riječi i slike, između verbalnih
i vizualnih sustava označavanja, te različitih modaliteta
403 ljiljana kolešnik — konceptualna umjetnost 1960-ih i 70-ih godina